„Ovih dana smo svjedoci početka pregovora Unije i Saveza sindikata sa predstavnicima Vlade Crne Gore za našu egzistenciju. 30% povećanje plata sukcesivno po 10% do 2016. Prve godine (2014) 10%, 2015. još 10% i 2016. još 10%. Ukupno 30%. Kada to pretvorite u realan novac to je negdje oko 35€ veća mjesečna plata prve godine za srednji kadar i oko 60 € u prosjeku više za doktore specijaliste mjesečno. To znači da će nakon tri godine plata medicinske sestre biti veća za oko 105€, a doktora specijaliste oko 180€ odnosno sa sadašnjih, prosječnih 600 na famoznih 780€. Da nije tragično, bilo bi komično. Ovaj trend povećanja plata nije samo neprihvatljiv za nas, doktore medicine Crne Gore, već predstavlja uvredu profesije kojom se bavimo, naveo je Dobričanin u saopštenju dostavljenom Portalu Analitika.
Nažalost, kako je dodao, na scenu su odmah nakon formiranja Sindikata doktora medicine Crne Gore stupile raznorazne sindikalne sveznalice i licemjeri koji su ga proglasile nekompetentnim i naravno nereprezentativnim, iako naš sindikat okuplja više od 50% doktora medicine u Crnoj Gori.
„Počele su anti sindikalne aktivnosti protiv esnafskog sindikalnog udruživanja ali je samo jedna bolnica ostala van ovog udruženja. Zašto? Vjerovatno je njima dobro ili su naši interesi drugačiji od njihovih što je u potpunosti legitimno. Takođe, u jednom od najznačajnijih domova zdravlja, iako je veliki broj ljekara izrazio želju i počeo da se učlanjuje u Sindikat doktora medicine Crne Gore, započete su besmislene opstrukcije od strane drugih sindikalnih organizacija koje su brže – bolje osnovali neki novi – stari sindikat. Pa dobro gospodo ljekari, da li je stvarno toliko teško da priznate da ste intelektualna elita ove zemlje, da se prirodno okupite tamo gdje je većina vaših kolega iz drugih medicinskih institucija i da se zajedno izborimo za plate koje će reprezentovati naš rad, ili ste ipak zadovoljni ovim što vam se ovih dana servira od strane ostalih sindikata. Da li ćete i dalje prihvatiti ucjene kojima vam obećavaju da ćete ukoliko se učlanite u Sindikat doktora ostati bez stanova koje su vam obećali od uplata u tzv. "stambenu zadrugu“ koje dobijate za enormno visoku cijenu po kvadratu u samoupravnom miljeu „svi smo mi jednaki“. E nismo! Neki su malo „jednakiji“ jer su potrošili preko 25 godina školovanja i odricanja za mnogo odgovorniji posao koji danas u našoj Crnoj Gori obavljamo. Mi smo gospodo reprezentativni, i mi predstavljamo većinu doktora medicine u Crnoj Gori!“, poručio je Dobričanin.
Imali ste, kako je naveo, 20 godina da nas predstavljate i dovedete do pristojnih plata, pravne zaštite, boljih uslova za rad i kvalitetniju edukaciju.
„Nijeste uspjeli u tome! Vaše vrijeme je isteklo! Sada pustite nas da se borimo za naše dostojanstvo i dostojanstvo naše uzvišene profesije koje ste vi bacili pod noge“, objasnio je on.
Po ugledu na sve evropske zemlje kao i države iz neposrednog okruženja Crne Gore, prije godinu dana, održana je osnivačka skupština Sindikata doktora medicine Crne Gore.
„Esnafski sindikat koji je osnovan, ne pripada niti jednom sindikalnom udruženju, već će se samostalno boriti za ostvarivanje svojih prava. Dosadašnja iskustva sindikalne borbe doktora medicine gotovo i da ne postoje, jer se uvijek, toj borbi, pristupalo po kolektivnom principu zdravstvenih i ne zdravstvenih radnika. Povećanje plata se po pravilu linearno vezivalo za sve radnike u zdravstvu gdje su se ljekari, iako su nosioci posla u zdravstvu, uvijek nalazili na marginama ostvarivanja svojih zahtjeva. Sindikalno udruživanje se svodilo na izjednačavanje svih po principu „ne uvrijediti nekoga ko nije doktor medicine“, kazao je Dobričanin.
Sve ovo je dovelo do prirodnog izdvajanja doktora medicine Crne Gore i formiranja svog sindikata koji će se direktno boriti za njihov društveno – ekonomski status koji je iz temelja poljuljan.
„Razloge za ovakav status treba tražiti ne samo u trenutnoj ekonomskoj situaciji, već i u nama samima, jer decenije „nebrige“ za lični status u sklopu profesije i letargija koja je obuhvatila struku, samo su neki od uzroka sadašnjeg stanja. Ostajali smo nijemi na verbalne i fizičke napade na naše kolege, netačne i senzacionalističke tekstove o našoj „nebrizi“ za pacijente, različite trivijalne „ekspertske“ studije koje su nas svrstavale u sam vrh korupcije koje su na kraju prouzrokovale gubitak povjerenja u nas same od strane naših pacijenata. Raznorazne nevladine organizacije počele su da nas dijele na „nas“ (ljekare) i „njih“ (pacijente) tako da su umjesto mostova saradnje pokušavali podizanje „kineskih zidova“ između NAS. U medicini ne postoje oni i mi, postoje samo naši pacijenti zbog kojih sama medicina i postoji i zbog kojih smo mi tu, da im pružimo ono što im je najbitnije – zdravlje“, istakao je Dobričanin.
Da bi postigli potpunu posvjećenost našem poslu, kako je saopštio, moramo biti koncentrisani i pošteđeni mnogih problema koji su sada dominantni i koji nas ometaju u našem radu. Rješavanje ovih problema su glavni cilj djelovanja Sindikata doktora medicine Crne Gore.
„Kao osnovni problem u radu doktora u Crnoj Gori prepoznata su mala mjesečna primanja. Tu treba razdvojiti platu i zaradu jer su nas mnogo puta optuživali za netačno informisanje pa je čak i u novinama izašao članak da je „zarada“ ljekara dvostruko veća od prosječne „plate“ u Crnoj Gori. Samo radi preciznog informisanja, plata je novčana nadoknada za osmočasovno radno vrijeme svih zaposlenih u Crnoj Gori dok je zarada nešto što se zaradi prekovremenim radom. Osnovna su pitanja: Ko u Crnoj Gori radi više od doktora medicine? Ko to ima 24 časovna dežurstva? Ko to u ovoj državi obezbjeđuje zdravlje stanovništva? Šta je to skuplje od života?
Osnovna plata doktora medicine – specijaliste je od 547 do 650€. To je primanje za osam sati rada u zdravstvenoj ustanovi. Da li je to plata koja je dostojna našeg posla i odgovornosti koju on nosi sa sobom. Ako uzmemo u obzir da je potrošačka korpa oko 720€, to znači da mi nemamo ni za potrošačku korpu.
Uporedite naše plate sa platama zaposlenim u bankama, sa uvaženim sudijama, sa zaposlenima u raznim agencijama i kompanijama, i lako ćete zaključiti da smo jedna od najmanje plaćenih profesija u našoj zemlji.
Nećemo ostati dužni ni za izračunavanje zarada. Prosječna zarada ljekara sa svim dežurstvima i prekovremenim satima rijetko prelazi 1000€. Međutim, da bi doktor, specijalista, zaradio „ovoliku“ sumu novca mora da ima najmanje 5 dežurstava i sijaset prekovremenih sati (preko 40). Sve nas to opet dodatno opterećuje i odvaja od naših porodica i vikendom i praznicima. Treba pomenuti i ta „famozna“ dežurstva. Ljekar specijalista, radnim danom dežura 16h za, u prosjeku 47€ dok je vikend dežurstvo (24h) oko 69€. Ako to podijelite na radni sat, to znači da je 1h dežurstva ljekara specijaliste u toku 24 časovnog dežurstva oko 2,86€. Samo radi upoređenja: ukoliko odvedete auto na redovni servis, radni sat ćete platiti između 25 i 35€ ili ukoliko iznajmite osobu za čišćenje stana, njen radni sat je između 4 i 6€. To su činjenice!, zaključio je Dobričanin.
