Bujice koje se umjesto potocima slivaju ulicama, kubici zemlje, pijeska, šljunka i kamenja na šetalištima, poplavljeni stanovi i podrumi, obrušeno brdo u Perazića dolu na nezavršenu kuću bjeloruskog biznismena, samo su neke od slika koje su se nakon nevremena na Primorju smjenjivale po medijima. Velike kiše nanijele su i hiljade kubika šuta na plaže, a najgore je, čini se, prošla ona u Perazića dolu, ispred hotela “As”, sinonima za gradnju “kojoj nema kraja”.
Mještani malog mjesta kraj Petrovca bili su u čudu gledajući kako se kamenje sa brda oburdava u more, no oni stariji, izgleda, nisu toliko bili iznenađeni, jer znaju da je lokacija na kojoj je bjeloruski biznismen počeo gradnju ogromne vile, od davnina smatrana nepovoljnom za gradnju. Nekada je tu bilo drveće, kao štit od odrona, a novi DUP Perazića je to, očigledno, zanemario i upravo tu predvidio gradnju više kuća.Primjer je ovo, kažu sagovornici Portala Analitika, da poplave i odroni viđeni posljednjih dana nisu samo posljedica divlje gradnje, već da smo zatajili u planiranju i da se u trci za novim kvadratima struka negdje pogubila.
- Nove generacije stručnjaka niti uče, niti razmišljaju, kako se postavlja kuća na teren. Zakonski propis je da nijedan plan, bilo prostorni, generalni, ili detaljni, ne može doći na skupštinsko usvajanje bez određenih saglasnosti specijalističkih javnih ustanova za hidrografiju, spomenike kulture, zaštitu čovjekove okoline. Prije pedeset godina učio sam u školi da gradnja kuće počinje određivanjem kote agresivnih voda. Danas niti znaju šta je to, niti opštinske službe imaju takve podatke. Ako neko i da primjedbe na nacrt plana one se ne poštuju, a direktori, koji su političke ličnosti, daju saglasnosti i plan biva usvojen uvjek većinom odbornika - kaže za Portal Analitika arhitekta iz Budve Slobodan Bobo Mitrović.
Dugogodišnji arhitekta, koji dobro zna kako stvari kod nas funkcionišu, napominje da pojedini ministri plansku dokumentaciju zovu „nepotrebni papiri“ i ponavljaju da zbog toliko „papira“ trpe investicije.- To je čista besmislica jer nepoštovanje „papira“ struke, strukovnih normi i zakona, dovodi do ovakvih katastrofa. U prirodi, kao i građevinarstvu, sve je na duge staze. Posljedice nepoštovanja prirode se pojavljuju tek poslije niza godina, kategoričan je Mitrović.
Najvažniji interes pojedinca: Prema njegovim riječima, poplavama koje su se posljednjih dana mogle vidjeti nije toliko doprinijela divlja gradnja koliko - „divlje planiranje“.
- Budva se gradi po čvrsto definisanoj planskoj dokumentaciji. Problem je što je planska dokumentacija usvojena, kao recimo plan Budva Centar, a da on nije usaglašen sa hidrografijom, saobraćajem, strategijom razvoja turizma, interesom društvene zajednice, već samo interesom pojedinca koga štiti većinska partija, kaže naš sagovornik.
Kako podsjeća, još srednjevjekovni Statut Perasta kaže: „Odredbe o dimenziji i visini kuća, širini ulica, boji škura se odnose na integritet cjeline, a ne pojedinca“. Danas se, očigledno, o cjelini ne razmišlja.
Da zaboravljamo na tradiciju gradnje, iz koje možemo mnogo toga naučiti, potvrđuje i arhitekta Miodrag Burzan, nekadašnji član Savjeta za održivi razvoj.
- Pravilo je od davnina bilo da se nikada ne gradi na štetu drugoga. Sve to možete vidjeti u Statutu Kotora, gdje se pominju problemi bujica i poplava, ali i kako se sa njima boriti, kako graditi. Danas je sve drugačije, jer planeri pristaju da se kompromituju na tuđim zahtijevima, i zato imamo haos, ističe Burzan.Prema njegovim riječima, na djelu je gradnja u kojoj urbanisti slijepo ispunjavaju želje investitora. Sagovornik Portala Analitika kaže da treba pogledati ko planira prostor Crne Gore, i lako je vidjeti da su to najčešće ljudi sa strane, koji imaju smanjenu odgovornost prema prostoru koji planiraju.
Kao najveći problem Burzan ističe što se posljednjih godina ne razmišlja o održivosti prostora, o njegovom unaprijeđenju, o očuvanju kvaliteta životne sredine: “Ne samo što nemilice iscrpljujemo prostor kao najveći resurs, već ugrožavamo i vrijednosti stvarane generacijama”, kaže naš sagovornik, napominjući da je odgovornost za ovakvo stanje opšta.
- Odgovorna je prije svega država koja mora da reguliše odnose u prostoru, i njegovu valorizaciju. Naravno, velika je odgovornost i na onima koji planiraju i prave razne kompromise. Znate, Albert Šper je mogao da bude najveći arhitekta 20. vijeka, ali se kompromitovao ispunjavajući zahtjeve Hitlera. Bilo je hiljade onih koji su znali da projektuju konc - logore, ali on je bio taj koji je pristao, napominje Burzan.
U opštoj trci za novim kvadratima, apartmanima, prodaji nekretnina, koja bi trebalo da donese brzu i sigurnu zaradu, nisu nedužni ni građani. Komentarišući opšti nemar u nezaustavljivoj borbi za prihodom, Burzan kaže da građani nemaju svijest da se prostor u kome živimo mora čuvati.
- Što reći onome ko saspe kamion šuta u potok. To je kriminal, ništa drugo, rezignirano kaže naš sagovornik.
Petrovac i terasa na potoku: Arhitekta iz Petrovca Jovo Zenović takođe ističe da problem nije samo bespravna gradnja, kao što se posljednjih dana moglo čuti od predstavnika opštinskih službi, već nesavjesni planeri i planiranje.
- I ranije su pojedinci nastojali da prisvoje državnu imovinu, najčešće nekažnjeno proširujući svoje parcele na račun potoka, sužavajući njihova korita izgradnjom potpornih zidova, terasa, a ponekad i proširenjem samih objekata, što nije specifičnost samo Petrovca. Rukovođeni sopstvenim i to primitivnim interesom, nijesu mnogo marili što su napravili štetu okruženju, naročito kada su poplave u pitanju. Međutim, njihova krivica je minorna u odnosu na primitivizam, neznanje, gramzivost, a često puta i bezobrazluk, onih koji su u saradnji sa, najblaže rečeno, neznavenim i nesavjesnim planerima, posljednjih godina bili nadležni, što zvanično, što nezvanično, za planiranje i uređenje prostora u Petrovcu. Šteta koju su oni napravili je nažalost nepopravljiva, kaže Zenović.
On objašnjava da je u Petrovcu važećim DUP-ovima uvećana izgradnja stambenog prostora kroz dogradnju postojećih i izgradnju novih objekata u tolikoj mjeri da je veća od površine svih objekata koji su u Petrovcu izgrađeni od njegovog postanka! “Više od tri i po puta su prekoračena predviđanja iz još uvijek važećih planova višeg reda”, priča o razmjerama gradnje Zenović.
Kako ističe, DUP Petrovac – centar je u suprotnosti i sa Zakonom o uređenju prostora i izgradnji objekata, kao i sa uredbama koje su iz njega proizašle, a koje se odnose na indeks zauzetosti i ukupne izgrađenosti parcela, te minimalno pripadajućim zelenim i slobodnim površinama. Pogotovo su suprotne sa stavom da se na površinama za turizam „ne mogu planirati sadržaji povremene ili stalne stambene namjene (apartmani, turističko stanovanje).
Sagovornik Portala Analitika naglašava da iako je Programskim zadatkom za izradu DUP-a Petrovac jasno rečeno da treba “onemogućiti izgradnju više stambenih objekata namijenjenih tržištu“, ovaj plan upravo promoviše suprotno, pri čemu su potpuno zanemarene prirodne vrijednosti, ograničenost saobraćajnih i drugih infrastrukturnih kapaciteta, kapacitet plaža, razvoj gradskih funkcija i pratećih servisa.
- Izlazeći u susret megalomanskim i nepristojnim željama investitora za sticanje enormnih profita kroz izgradnju višespratnica, zanemarujući pritom moral i struku, u Petrovcu je stvoren urbanistički haos, pa su poplave samo jedna od logičnih posljedica takvog stanja, tvrdi Zenović.Upitan kako se dogodilo da upravo Petrovac pretrpi najveće posljedice poplava, arhitekta objašnjava da je neposredni uzrok zatvaranje potoka izgradnjom betoskih propusta i kanala. Kaže da posljednjih desetak godina pojedini investitori objekata namijenjenih tržištu koriste pogodnost što je usvojenim planskim dokumentima bilo predviđeno pokrivanje većeg broja postojećih korita potoka, pa su uz saglasnost nadležnih pravili zatvorene betonske kanale, kompenzujući te radove doprinosom za uređenje građevinskog zemljišta, kojeg su bili dužni da plate. Nekima od njih je opština Budva po tom osnovu uvjek ostajala dužna. Da nevolja bude veća, danas se ispostavilo da je većina betonskih kanala izgrađena nestručno i do nezamislivih granica nemarno, iako su im svi troškovi uredno bili priznati od strane nadležnih, kaže Zenović.
Stoga ga i ne čudi što su u ovom mjestu štete od poplava iz godine u godinu sve veće.
Bujice sa podlovćenskih strana: Voda je naš usud i naše bogatstvo i kako kaže arhitekta Bobo Mitrović, svaki iole pismen čovjek zna i vidi da se sa okolnih brda vjekovima spuštaju vododerine i kada par dana pada kiša lijepo je sa mora posmatrati bijele bujice po okolnim obroncima. U poljima, odnosno pojasu uz more, bujice su vjekovima trasirale svoja korita, bilo podzemna ili otvorena kao što je Grđevica. Postoji čitava mreža kanala u svakom polju, ali često je tu problem oticanja vode jer more zatiskuje, zapunjava ušća kanala i sitnim pijeskom stvara neprobojne tampone. Zato je Buljaričko polje stalno pod vodom, i to je slika koja se lijepo vidi sa puta za Bar, objašnjava Mitrović, napominjući da je Budvansko polje isto tako izgledalo. Nestručnim planiranjem su, kaže, ti „odušujući“ kanali nestali jer su pregrađeni, ali voda i dalje dolazi i sama sebi traži put.
Naš sagovornik podsjeća da je poučan slučaj koji se godinama prepričavao poslije zemljotresa 1979. godine.
- Budvu, kao i cijelo zemljotresom stradalo područje, su obilazile desetine svjetskih ekspertskih grupa, među kojima i Japanci. Bio sam tu kada nam je Japanac pokazivao zemljište ispod tri srušena hotela „Slavija“, a ono je izgledalo kao pepeo. Kazao nam je da su „hotele srušile septičke jame“. Svi smo ga začuđeno gledali dok nam nije elaborirao svoj nalaz. Budva ima veoma visok nivo podzemnih voda, a svuda u polju su septičke jame ( tada Budva nije imala kanalizaciju), i tu je bila velika količina vode od pranja posteljine, a deterđženti su tada rađeni na bazi fosfata, što je danas zakonom zabranjeno. Kada su velike kiše i jugo, i kada je oticanje kanala usporeno, podzemne vode se podižu i voda traži svoj put, a pogotovo ako ste vjekovima trasirane kanale poremetili, jer ste preko kanala postavili objekat. Tako su septičke jame gubile svoju funkciju i voda iz njih je plavila okolno zemljište. Kako fosfor koji je u deterdžentu ima funkciju razgrađivanja minerala i zemljišnog sastava, tako degradirano zemljište izgleda kao pepeo. Tlo pod kućama gubi nosiva svojstva, i samim tim je izgubljena stabilnost objekata, priča Mitrović o nalazima stručnjaka poslije katastrofalnog zemljotresa.Napominje i da je prva hidrografska snimanja Crnogorskog primorja i izradu prvih hidrografskih karti uradila Austrougarska. Dva vijeka su ove karte bile dragocjene i nezaobilazne u razmatranju bilo koje intervencije u prostoru i još uvjek su važeće, ali ih poslednjih decenija niko ne gleda, kaže Mitrović.
Da se nekada više brinulo o prostoru i poštovalo znanje prethodnika, smatra i arhitekta Miodrag Burzan.
- Znalo se gdje počinje koje mjesto, a gdje završava, a danas u 21. vijeku dogodila nam se konurbacija. To je spajanje gradova, tako da od Boke do Ulcinja više ne znate gdje počinje Muo, gdje Prčanj, gdje završava Budva, a počinju Bečići. Sve je spojeno, betonirano, i sve je jedna velika pregrada, a ona blokira sliv cijelog planinskog masiva i on neminovno mora pospustiti na nekim mjestima, naglašava Burzan.
Sagovornici Portala Analitika kažu da su slike poplava pokazale silinu prirode i našu nespremnost da se sa njom borimo. Nevolja je što sve brzo zaboravljamo, i već sa prvim danima sunca i uklonjenim šutom sa petrovačkih i budvanskih ulica i plaža, nastavljamo tamo gdje smo stali. Možda već sutra neko izbetonira potok, ili iznad njega podigne terasu, ili neki biznismen posiječe borove i počne gradnju kuće tamo gdje se nikada gradilo nije. Možda bi pomoglo da se samo podsjetimo one “nikada ne gradi na štetu drugoga” , ili, bolje reći, “ne uništavaj prostor na štetu svih nas”, jer kiše će ponovo doći i voda tražiti svoj put.
Suzana KAPETANOVIĆ
