Darko Šuković je rođen 1. marta 1963. u Pavinom Polju, gdje je završio osnovnu školu. Iako je dane provodio igrajući fudbal, sa kratkim predahom za basket i kauboje&indijance, to ga nije spriječavalo da bude super đak. Tako je već u osmom razredu dogurao do finala takmičenja iz istorije, gdje se našao sa po pet predstavnika svih republika bivše SRFJ. Kaže, to je bila „strahota božija za klinca iz mikrozajednice“.
Nakon toga upisuje Gimnaziju „Slobodan Škerović“, pa Pravni fakultet. Iako je planirao da se bavi advokaturom, u međuvremenu se inficirao novinarstvom, u kojem će se zadržati do danas.
Radio je šest godina na Radiju Titograd (kasnije Radio Crne Gore), gdje počinju njegovi prvi uspjesi kao dio ekipe koja je radila "Mozaik 240", potom noćni program. Prvu emisiju je samostalno uređivao, a gošća je bila dr Anđa Backović. Darko kaže da je sa suprugom često odlazio kod Sloba i Anđe Backović i Komnena Cerovića, te da je pravo bogatstvo imati prijateljstva sa takvim ljudima.
U ljeto ‘94. godine preuzima Antenu M. Pred novu godinu 96. prelazi u Monitor i tamo ostaje godinu i po dana. Za nedjeljnik „Monitor“ je u prvoj polovini 90-ih napisao više od 200 tekstova. Takođe, ‘90. je bio glavni urednik "Kruga", prvog nezavisnog političkog magazina u Crnoj Gori. Kaže, nakon 11 izdatih brojeva, ugušili su ih cijenama štampe u Pobjedi.
Od 98. do 2001. bio je zamjenik glavnog urednika TVCG, a od 1. oktobra 2001. do danas je na čelu radija Antene M. Autorsku emisiju „Živa istina“, bez koje se petak gotovo ne može zamisliti, radi već punih dvanaest godina.
Sa suprugom Tanjom, urednicom dokumentarnog programa na TVCG, zajedno je 24, a u braku su 21 godinu. Njihova kćerka Darja je upravo upisala novinarstvo na Fakultetu političkih nauka, ali dodaje – slobodnom voljom. Sin Danilo uči u O.Š. "Štampar Makarije".
Potpuni je laik za tehniku i, na veliko iznenađenje, rijetko čita novine. Nema profil na društvenim mrežama, ali tamo, kako cinično dobacuje, često egzistira kao objekat.
Crnogorsku medijsku scenu smatra - većinski bezvrijednom. Nikad nije planirao da zaradi veliki novac, niti je imao potrebu „da ga vole oni sa kojima nema gotovo ništa zajedničko“.
- Pa, valjda, i zato živim sasvim lijep život, kaže sagovornik Portala Analitika.
BUĐENJE
Šta Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Djetinjstva poput mojega u Pavinom Polju nema ni u literaturi! Igra i druženje u neograničenim količinama, dok svaki pavinopoljski roditelj bdije nad svakim djetetom. A tek raspusti - nikome nije na pamet padalo da ih propusti, taman da je mogao u Rio. Djeluje nestvarno da se moglo živjeti tako opušteno, veselo, složno i čisto.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Najviše volim što sam zadržao sposobnost da se kao dijete radujem nekim malim stvarima.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Mogao je od mene biti jaako dobar fudbaler! Barem volim tako da mislim.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Ponekad ne izbrojim ni do dva, a kamoli do deset.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Volim ljude sa kojima odmah znam na čemu sam. Cijenim spremne da urade ono što smatraju ispravnim i po cijenu niskih udaraca. Prezirem sklone kompromisima sa polusvijetom i gluperdama svih vjera i nacija.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografiju i ko biste voljeli da glumi Vas?
- "Hrabro srce"... Zezam se, bilo je zanimljivih dogodovština, ali je to daleko od materijala za film. A, omiljeni glumci - Brando, De Niro, Nikolson, Travolta, Samjuel L Džekson, Slobodan Aligrudić, Pavle Vujisić, Boris Dvornik, Mija Aleksić... nikako me ne bi mogli igrati.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Radije ne bih kvario ljudima zadovoljstvo da me sami upoznaju. :)
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Obilan i ukusan.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Dao bih sve da proputujem prošlost, budućnost me, u tom smislu, ne zanima. Kakav bi to bio doživljaj! Osjetiti mirise i ukuse, vidjeti predjele, gradove, udahnuti taj neprskani vazduh... Naravno, ne bih propustio da bacim oko na izvjesne persone i događaje :)
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Sa Putinom. Tek toliko da naredim povlačenje ruskih snaga iz Ukrajine.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Uglavnom - horizontala i gledanje fudbala, ako igra Bilbao ili Junajted. Ostale mogu i da preskočim. Tiket-dva, sa eurom - dva za 10-15 hiljada! Uvijek s istim neuspjehom... do jedne ure, siguran sam!
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Posljednjih sedmica u kolima se vrti CD na kojem je Dubioza, Hladno pivo, Goblini, Ritam nereda, Bjesovi... Ali, uvijek se vraćam Amaliji Rodriges, Pinu Danijeleu, Rendi Kroford, Pepersima i Kvinu, čiju Boemsku rapsodiju izdvajam kao konkretan odgovor.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Na odmoru intenzivnije čitam, zato: Hemonova "Knjiga mojih života" i Saramagovo "Jevanđelje po Isisu Hristu". Nekako su mi promakle do ljetos...
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Uuuuh... gdje ne bih!? Ako mora jedno mjesto gdje bih, a nijesam već bio, onda - Petra i Jerusalim.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Motor. "Smrt gledeća", govorila je moja majka.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Niko nikome nikada ne ispriča baš sve.
Čemu se uvijek obradujete?
- Svakom porodičnom i državnom uspjehu. Valjda u ovu formulaciju staje sve? Plus pobjede Bilbaa i porazi Reala, Bajerna, Sitija i Čelsija.
Da li za nečim žalite?
- Ne praktikujem ozbiljnije tugovanke.
Bez čega ne možete?
- Uz podrazumijevajuće bliske osobe, izgleda, na sopstveno zaprepašćenje otkrivam da ni bez posla ne mogu duže od nekoliko sedmica!!?
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Nije ga bilo tako skoro. Vrlo vodim računa da sebe ne dovedem u takvu situaciju.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Opet, ako preskočim podrazumijevajuće stvari tipa porodična sreća i mir u svijetu, onda: olimpijsko zlato za "ajkule" i plasman fudbalera na PS (to bih ribici fakturisao ka jednu želju), titula prvaka Španije za Bilbao i 30 hiljada eura po glavi Crnogorca.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Famozni intervju sa generalima, opkoljen vodom vojne policije, na TVCG 2000- te!
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Lako bih sebe ubijedio da je dijagnoza pogrešna.
Kako biste voljeli da umrete?
- Sopstvenom smrću se nijesam bavio ni u trenucima totalne dokonosti. Inače, najduhovitiji odgovor na to pitanje, za koji znam, dao je Pikaso - " da me ubije mlađi, ljubomorni muž". Dosjetljivo, ali meni i dalje nimalo privlačno!
Koji bi bio Vaš epitaf?
- Da ovaj morbidni dio okončam još jednim citatom, pošto ni na epitafu za svoju dušu nijesam radio: Bernard Šo - "Znao sam da će do ovoga doći". Savršeno ironično. Što se mene tiče, siguran sam da ću biti spreman za taj važan trenutak. Ali se njime, kao i svim ostalim neumitnim stvarima, neću baviti više nego što je neophodno.
Priredila: A. STANKOVIĆ
