Dok nije napunio četiri mjeseca živio je u odgajivačnici. Tada su vlasnici odgajivačnice riješili da ga odbace, jer su mislili da ga neće lako prodati. Tada vjerovatno nisu ni sanjali da na neki način određuju sudbinu ovog psa, koji dugo nakon tog trenutka neće osjetiti pažnju čovjeka...
Džed je do sada bio udomljen dva puta, ali oba puta na kratko. Prva porodica rekla je da je previše energičan za njihove kriterijume, dok su ga drugi udomitelji vratili pod izgovorom "promijenili smo životne okolnosti!".
Organizacija "Dogs Trust", koja o Džedu brine svih ovih godina, saopštila je da su njeni volonteri dali sve od sebe da udome ovog divnog psa. Nije im jasno zbog čega ga niko nije htio, jer za to nema nekog naročitog razloga. Kažu da su svi koji su dolazili u njihovo prihvatilište kako bi udomili ljubimca, Džeda uvijek zaobilazili...
„On je prijateljski nastrojen i nježan momak, a nekako su ga svi preskakali. Niti je bolestan, niti ružan, a najmanje agresivan, ali jednostavno, ovaj dobar dečko nije imao sreće...“, rekla je Niki Holand koja radi za ovu britansku organizaciju.
Volonteri su se toliko zbližili sa njim da je on jedini pas kome je dozvoljen ulazak u prostorije koje su namijenjene isključivo ljudima.
„To je zato što je on veoma dobar i miran. Iako je veliki, nikada ništa nije srušio i polomio. Dane uglavnom provodi u našim kancelarijama jer je to pas koji voli kontakt sa čovjekom, umiljava se i tužan je kad oko njega nema ljudi. Strašno me boli što još uvijek nije pronašao dom, koji mu je toliko potreban... Njemu samo treba dati šansu“, kaže Holand.
Volonteri dodaju da je Džed dobar i kada je u društvu drugih pasa. Ukoliko mu pronađu udomitelje, spremni su da plate i posebnu obuku za energične pse, kako bi što više olakšali novim vlasnicima. Kažu da bi on bio idealan pas za porodicu sa starijim tinejdžerom, uz koga bi dobio i dosta fizičke aktivnosti.
Neki psi jednostavno nemaju sreće. Dok se štenci, bijeli psi, i naravno rasni psi, prvi razgrabe iz azila, psi kao što je Džad zauvijek ostanu u prihvatilištima. Kako godine prolaze, njihovo udomljavanje postaje sve teže, a ono što je najtužnije jeste da psi nikada ne prestanu da za nogavicu vuku udomitelje kada dođu u prihvatilište, u nadi da će odabrati baš njih, piše Dejli mejl.
Izvor i foto: zivotinje.rs
