- Kada sam prvi put ugledao tivatsku Ljetnju scenu, pomislio sam, vjerovanto, kao i svaki drugi glumac koji se našao na njoj, da je to najhladnije mjesto na kugli zemaljskoj. Da je neman razjapljenih čeljusti koja guta sirote umjetnike. U takvom tmurnom raspoloženju sam izašao na scenu. A onda se dogodilo nešto zbog čega mi gubimo glavu, nešto zbog čega vrijedi baviti se glumom. A to je susret glumca i publike. Dva jedina preduslova za postojanje pozorišta. I to publike od hiljadu duša. Hiljadu grejnih tijela koja tope hladne kamene zidove i metale stolice i onu ogromnu prazninu čak do balkona. Hvala vam što svojom brojnošću i odanosti pozorištu dajete život ovom festival - kazao je Ćetković.
On se zahvalio i Centru za kulturu Tivat što je omogućio glumcima da se, kako je rekao, oduže kvaltetnim predstavama.
Jer ovako ozbiljan grad zaslužuje ozbiljno pozorište. Posebno hvala - stručnom žiriju na ovoj divnoj nagradi, rediteljima Loliću i Savinu, mojim kolegama iz Otela i Providence. I još jednom: hvala vam za krov, za hljeb, za so, za ljubav. Za sve - zaključio je Ćetković.
