Samo nekoliko dana prije 80. rođendana (20. septembra), jedna od posljednjih velikih diva evropskog i svjetskog filma Sofija Loren odlučila je da se ispovijedi u svojim memoarima. Simbolično su nazvani "Juče, danas, sjutra", po filmu njenog omiljenog reditelja Vitorija de Sike u kojem je igrala davne 1965. godine. Memoari su se prije dva dana pojavili u Italiji, Francuskoj, Njemačkoj, Rusiji, Brazilu i još desetak zemalja širom svijeta, što je ujedno i potvrda globalnog fenomena, zvanog Sofija Loren.
Bez obzira na to što njena slava ne blijedi gotovo šest decenija, italijanska ljepotica je uspjela da sačuva "auru misterije". Cio život istrajavala je na čuvanju privatnosti i ličnog dostojanstva, a po riječima onih koji su već pročitali prve primjerke, takva je i njena biografija. Uprkos iskrenom ispovjednom tonu, knjiga ne otkriva neke "duboko skrivane tajne". Čitaocima će sigurno biti najzanimljiviji deo koji se tiče Sofijinih udvarača, među kojima su bili Marlon Brando, Piter O’Tul, Keri Grant.
Za potrebe biografije, legendarna diva premotala je film svog života sve do djetinjstva obilježenog vanbračnim rođenjem, ratom i bijedom. Sofija se prisjetila i svojih prvih koraka u svijetu mode, a potom i filma, saradnje sa kolegama, teških trenutaka i ličnih iskušenja.
Ideja o ispovjesti rodila se kada je pronašla kutiju sa požutjelim pismima i fotografijama - svjedočanstvima prošlih vremena. Mnoga od tih pisama našla su mjesto u novoj biografiji, među kojima i ono upućeno baki, očevoj majci, dan poslije prvog pričešća.
- Voljena bako, juče sam dobila tvoje pismo sa čekom na 300 lira. Hvala ti mnogo što se interesuješ za mene, a kako ne mogu lično da pišem ocu, jer nemam njegovu adresu, molim te da mu zahvališ na novcu koji mi je poslao.
Pomenuto pismo, kao i gotovo cijela knjiga, jasno govori o komlikovanom i teškom djetinjstvu slavne glumice. Te davne 1934. rođena je kao vanbračno dijete, u Rimu - kolijevci katoličanstva. Njen otac, izvjesni Rikardo Šikolone, dao joj je svoje prezime, ali nije htio da se oženi njenom majkom, a kasnije nije priznao ni drugu ćerku, Sofijinu mlađu sestru. Do pete godine, ispovjeda se u biografiji, djeda po majci zvala je tata, baku mama, a svoju mladu i prelijepu mamu Romildu - mamita.
- Molila sam Boga da mama ne dolazi u moju školu jer je njena raskošna ljepota činila da se stidim sebe. Bila je preterano plava, pretjerano visoka, pretjerano lijepa i, povrh svega, neudata. Ja sam bila crna, premršava i previsoka djevojka koju su zvali "čačkalica".
Glumica kaže da se sve promijenilo "preko noći", kada je napunila 14 godina.
- Odjednom su počeli da se okreću za mnom na ulici, muškarci su zviždali, a žene se došaptavale. Bio je to veoma čudan osjećaj - prisjeća se Sofija Loren.
Počela je da pobjeđuje na lokalnim izborima za mis, a na nagovor majke koja je i sama sanjala glumačku karijeru, počela je da se pojavljuje na audicijama. Sa 16 godina pojavila se u čuvenom studiju "Ćinećita" u Rimu i dobila ulogu statiste u filmu "Kvo vadis" Mervina Leroja.
- Gledala sam ushićeno u Roberta Tejlora i Deboru Ker. I to što sam disala isti vazduh kao oni učinilo me je najsrećnijom na svijetu - zapisala je glumica. A onda je uslijedio još jedan sudar sa prošlošću.
- Došao je trenutak da se pojavim u kadru. Kada je reditelj pozvao "Šikolone", pojavila sam se ja i još jedna žena - zakonita supruga moga oca.
U svojoj biografiji, Sofija priznaje da je to bio jedan od njenih najtežih trenutaka. Tada je, kaže, shvatila da želi da se odrekne prezimena čovjeka koji se davno odrekao nje.
Prvu veliku ulogu dobila 1953. u filmskoj verziji opere "Aida", i to pošto je njena slavnija zemljakinja Đina Lolobriđida odbila ulogu. Godinu dana kasnije snimila je dva filma u kojima su se desila dva presudna poznanstva u njenoj karijeri - sa rediteljem Vitoriom de Sikom i glumcem Marčelom Mastrojanijem. De Sika će je 1961. sa "Ćoćarom" odvesti do Oskara, prvog u njenoj karijeri i prvog dodijeljenog glavnoj glumici u inostranom filmu. Trojac Loren - De Sika - Mastrojani stvoriće remek-djela svjetske kinematografije, poput "Juče, danas, sjutra" i "Brak na italijanski način".
Pred njenim nogama padali su Ričard Barton, Piter Selers, Marlon Brando...Čak ni bračna ponuda Kerija Granta nije je odvratila od 22 godine starijeg, oženjenog i "za glavu nižeg" producenta Karla Pontija.
- Bio je stariji od mene i mnogo više od ljubavi, predstavljao je oca, koga nikada nisam imala - priznala je diva.
Njihova veza počela je kao skandalozna preljubnička afera, zbog koje su čak i pozivani pred sud, ali su njih dvoje preživjeli sve: optužbu za bigamiju, blud, njegov razvod, prijetnje Katoličke crkve, dva pobačaja, Sofijine brojne udvarače... Lijepa glumica nikada nije dozvolila da neko posumnja u njenu ljubav prema Pontiju. Na vrhuncu slave, iz naručja filmskih ljubavnika za kojima su uzdisale žene širom svijeta, vraćala se "svom Karlu" i njihovim sinovima. I tako gotovo pola vijeka. Ostala mu je vjerna do njegove smrti, 2007. godine. Kada su je novinari nedavno upitali da li je razmišljala da se ponovo uda, odgovorila je: "Nikada više. Nemoguće je voljeti dva puta u životu".
MAGIJA SA MASTROJANIJEM
Sa kolegom i životnim prijateljem Mastrojanijem gotovo četiri decenije stvarala je filmsku magiju. Glumili su u 12 velikih ostvarenja i do danas ostali jedan od najljepših parova svjetske kinematografije.
- Hemija među nama je bila gotovo opipljiva, i to je ono što su ljudi vidjeli i na ekranu. Stalno su nas pitali da li je bilo nečega među nama. Odgovor je - ne. Bili smo najbolji prijatelji cijelog života, zar je to malo - pita se glumica.
(novosti.rs)
