Rukovodilac Vjerskoprosvjetne službe Mešihata Islamske zajednice u Crnoj Gori imam Enis Burdžović tvrdi u razgovoru za Portal Analitika da Crnoj Gori ne prijeti opasnost od eventualnog vjerskog ekstremizma od strane vehabija.
-U Crnoj Gori vehabije su integrisane u Islamsku zajednicu. Naravno postoji tu uvijek neka usijana glava i to je neizbježno u bilo kojoj zajednici, ali je pretjerano reći da je bilo koji mladić koji je malo pustio bradu ekstreman i opasan. Ono što je mnogo opasnije je ideologija koja je formirana nakon vehabijskog pokreta a to je ideologija Tekfira. Direktni proizvod te ideologije je Islamska država Sirije i Levanta (ISIL). Vjerujem, ipak, da takvih ekstrema koji bi podržavali odsjecanje glava i divljaštva ISIL-a u Crnoj Gori nema, rekao je Burdžović za Portal Analitika.
Burdžović ističe da je pretjerana brojka kojom spekulišu mediji da je sa teritorije Crne Gore otišlo 30 islamskih dobrovoljaca, koji se bore u redovima Islamske države Iraka i Levanta (ISIL).
-Zastrašujuće je da je stvorena slika da je toliki broj ljudi iz jedne ovako male zemlje spreman da bude „pas rata’’ i nečiji pion. Prema informacijama kojima ja raspolažem, svega par njih je otišlo. Brojka od 30 ljudi je prevelika a tačnom cifrom bi trebalo da raspolažu službe državne bezbjednosti – kaže Burdžović i u razgovoru za Portal Analitika objašnjava suštinu ekstremista ISIL-a.
-Bitno je podvući da Islamska država (ISIL) nema ni “d” od države ni “i” od Islama i to je suština. Mislim da je ta organizacija produkt onih koji ne žele dobro muslimanima. Na to upozoravamo kroz propovijedi u džamijama i kroz saopštenja pokušavamo ukazati na opasnost da mladići sa ovih prostora odu ne znajući zašto ratuju. Svako ko ratuje na taj način promašio je cilj i sredstva. Onaj ko čini zločine u ime Islama ne čini ga manje zločincem i sve vjerske zajednice posebno Islamska zajednica trebaju da to osude, ističe Burdžović.
ANALITIKA: Ovih dana je bilo mnogo spekulacija u medijima o vehabijskom pokretu za koji je prije svega vezivan religijski ekstremizam. Možete li da kažete nešto o vehabijama i kakva je njihova veza sa tradicionalnim muslimanima?
BURDŽOVIĆ: Njihov pokret datira sa kraja 18. do 19. vijeka. Prije svega radi se o pokretu, ne smije se reći da se radi o sekti kako ih neki smatraju. Oni, takođe, ne žele da se nazivaju vehabijama. Za sebe kažu da su selefije – oni koji slijede prvu generaciju muslimana, period ranog Islama neiskrivljen novim učenjima i novotarijama, kako kažu. Zbog toga se nazivaju selafijama i ne žele da se zovu po osnivaču pokreta – Muhamedu Bin Abdul Vehabu zbog kojega je i uvedeno ovakvo ime.
Kod njih je zastupljen jedan način praktikovanja Isalma koji je stran ovom podneblju što ne znači da je nsispravan. Samo je različit u primjeni obredoslovlja i kao takav bode oči muslimanima ovog podneblja koji su navikli na Hanefijsku tradicionalnu školu. A tu se u stvari radi o dva lica jedne iste stvari. Ali ako su ljudi navikli da se molitve odvijaju na jedan način pa sad vide druge koji to rade na drugačiji nači to stvara malo pometnje. Ta pometnja je u primjeni istog propisa i suština je ista, razlika je u finesama koje su sasvim zanemarljive. Te finese su, međutim, proizvele dosta verbalnih sukoba.
ANALITIKA: Postoji li i dalje taj sukob između tradicionalnih muslimana u Crnoj Gori i vehabija? Reis Fejzić je govorio da su vehabije fizički napadale muslimanske vjernike. Da li je bilo takvih slučajeva?
BURDŽOVIĆ: Vehabije su u Crnu Goru došle dosta kasno u odnosu na ostale balkanske zemlje, nakon rata u Bosni i Hercegovini. Ideja pokreta se i širila iz BiH. U početku pojave pokreta sukob je postojao. Kasnije, trudom Islamske zajednice došlo se do nekog kompromisa da ljudi poštuju jedni druge, iako na različit način praktikuju molitve. Incidenata više nema, jer su ljudi koji praktikuju tradicionalni Islam i pripadnici selefijskog pokreta našli kompromis. To je evidentno u džamijama i u odborima IZ. Došli smo do toga da ljudi uvažavaju različitost. Jer ta različitost, kao što sam naglasio, nije suštinska u učenju Islama već je razlika samo u obredoslovlju.
ANALITIKA: Koliko je vehabija u Croj Gori? Prema neki medijskim navodima ima ih oko 1.700. Smatrate li da se njihov broj u Crnoj Gori može mjeri u stotinama?
BURDŽOVIĆ: Teško da možemo da odredimo koliki je njihov tačan broj jer ako neko nosi bradu ne znači da je vehabija. Prema mojim informacijama, ta brojka je prevelika i ne mislim da I kada se govori o stotinama - preveliki broj. Vehabije sebe smatraju dijelom Islamske zajednice i stavljaju se u njenu službu. Oni su skoro u potpunosti integrisani u našu zajednicu stoga je teško odrediti njihov tačan broj.
ANALITIKA: Postoji li globalni centar vehabijskog pokreta i kakve su njihove veze sa ekstremnim muslimanskim pokretima, prije svega ISIL?
BURDŽOVIĆ: Svoje uporište ovaj pokret ima u Saudijskoj Arabiji ali najekstremniji oblik pokreta dolazi iz Evrope odnosno iz Austrije. Beč se uzima kao centra radikalnog učenja. Ta nauka dolazi iz Evrope što se čini zaista čudnim.
Većina pripadnika vehabijskog pokreta u Crnoj Gori su dobronamjerni ljudi koji su možda i malo naivno ušli u ovaj pokret jer prije toga nijesu znali mnogo o Islamu. Jedina saznanja koja su dobila o Islamu su iz vehabijskog pokreta i što je prirodno uzimaju ih kao najtačnija. Međutim, naglasio bih da i sami pripadnici vehabijskog pokreta u Crnoj Gori oštro osuđuju ono što se naziva ISIL i sve ono što rade smataju za nasilje koje nema veze sa Islamom.
ANALITIKA: Postoji li opasnost od ekstremnih vehabija za Crnu Goru i region?
BURDŽOVIĆ: U Crnoj Gori vehabije su integrisane u Islamsku zajednicu. Naravno postoji tu uvijek neka usijana glava i to je neizbježno u bilo kojoj zajednici ali je pretjerano reći da je bilo koji mladić koji je malo pustio bradu ekstreman i opasan.
Ono što je mnogo opasnije je ideologija koja je formirana nakon vehabijskog pokreta a to je ideologija Tekfira. Direktni proizvod te ideologije je Islamska država Sirije i Levanta (ISIL). Ideologija Tekfira proglašava nevjernicima pripadnike svih drugih religija čak i pripadnike sopstvene vjere koji ne misle isto kao i oni. Zato je u Iraku i Siriji pala u sjenku borba protiv režima jer su se te grupacije borile među sobom. Vjerujem da takvih ekstrema koji bi podržavali odsjecanje glava i divljaštva ISIL-a u Crnoj Gori nema.
Bitno je podvući da Islamska država (ISIL) nema ni “d” od države ni “i” od Islama i to je suština. Mislim da je ta organizacija produkt onih koji ne žele dobro muslimanima. Na to upozoravamo kroz propovijedi u džamijama i kroz saopštenja pokušavamo ukazati na opasnost da mladići sa ovih prostora odu ne znajući zašto ratuju. Svako ko ratuje na taj način promašio je cilj i sredstva. Onaj ko čini zločine u ime Islama ne čini ga manje zločincem i sve vjerske zajednice posebno Islamska zajednica trebaju da to osude.
ANALITIKA: U medijima su se pojavile spekulacije da je čak 30 naših državljana otišao da ratuje za ISIL. Raspolažete li Vi saznanjima da je neki državljanin Crne Gore to učinio jer cifra od 30 ljudi je velika za ovako malo područje.
BURDŽOVIĆ: Zastrašujuće je da je stvorena slika da je toliki broj ljudi iz jedne ovako male zemlje spreman da bude „pas rata’’ i nečiji pion. Prema informacijama kojima ja raspolažem svega par njih je otišlo. Brojka od 30 ljudi je prevelika a tačnom cifrom bi trebale da raspolažu službe državne bezbjednosti.
Ideologija koja podržava takvo ponašanje je ideologija Tekfira a njih je vrlo malo u Crnoj Gori i oni su izopšteni u potpunosti iz vjerskog života jer nas smatraju nevjernicima i okupatorima.
Ne treba generalizovati i to je najvažnije. O tome da li je neko opasan ili ne treba da brinu bezbjednosne službe i mi pozdravljamo procesuiranje bilo koga ko u ime vjere želi da učini neki zločin.
ANALITIKA: Možete li da prokomentarišete nedavno održani marš uniformisanih mladića u Sandžaku kao i osnivanje Facebook stranice za vojsku Sandžaka i sve prisutniji ekstremizma na tom području. Da li takvi stavovi imaju podršku od srane muslimana u Crnoj Gori?
BURDŽOVIĆ: Pitanje Sandžaka je više političko pitanje. Mislim da je u posljednje vrijeme zastupljeno igranje nacionalnim emocijama. Pripadnici IZ i Bošnjaci i Albanci kao dva muslimanska naroda u Crnoj Gori jasno su rekli šta misle o Sandžaku time što su podržali nezavisnost Crne Gore na referendum u velikom broju. Neupitno je i to da Sandžak smatraju jednim istojiskim regionom, kulturnom etničkom cjelinom koja dijeli istu vijeru običaje i kulturu. To nipošto ne treba da utiče na već postojeće državne granice.
Na prostoru koji zovu sjeverni Sandžak postoji persona koja je, djelimično se baveći politikom obećala da će od Sandžaka napraviti Monte Karlo a ustvari sve miriše da se od Sandžaka želi napraviti Peševar – oblast u Pakistanu - trusna zona koja je osjetljiva i koja je izvor problema da bi se pokazlo da je prostor na kojem žive muslimani pun previranja.
ANALITIKA: Pa upravo je to slika koju javnost donekle ima o oblastima naseljenim muslimanskim stanovništvom una ovom području – “Sandžak kao bure baruta”. Reis Rifat Fejzić javno je okrivio Islamsku zajednicu u Srbiji da podržava takve ekstremističke grupe. Da li je muftija sandžački Muamer Zukorlić imao udjela u tome?
BURDŽOVIĆ: Pa kad kažem ovo o Monte Karlu - upravo na njega mislim. On je tvrdio da će od Sandžaka napraviti Monte Karlo kad se kandidovao za predsjednika Srbije. Umjesto toga sad vidimo radikalizovanje pojedinih pitanja koja nemju suštinski značaj, uniforme, ispadi. Mada mislim da to nije uticalo na Crnu Goru. Nije bilo tih marševa i radikalizacije religijskog ekstremizma.
Islamska zajednica je zajednica svih naroda koji se deklarišu kao muslimani po vjeri. Ne želimo da istaknemo kako jednu Islamsku zajednicu treba “bošnjakizirati”. Upravo je to ono čime Zuhorlić želi da prodre u Crnu Goru smatrajući sjever Crne Gore južnim Sandžakom iako niko prije njega nije tako nazivao niti je dijelio Sandžak na sjeverni i južni. To je dokaz da je on taj koji potencira podjelu. Mi vjerujemo da državna granica ne dijeli kulturni i nacionlni identitet regiona.
Islamska zajednica Crne Gore ostaje na svom kursu. Upravljaće se pokretom srednjeg puta umjerenog Islama koji se ne zasniva na bilo kojem ekstremu. Muslimani ovdje znaju da mi živimo u jednom sekularnom društvu i na osnovu toga ćemo graditi naš način djelovanja. Ekstremizam nije dobrodošao i treba spriječiti bilo koga ko će postati otrovan idejom ekstremizma jer oni štete Muslimanima koliko i nemuslimanima.
Balša KNEŽEVIĆ
