Incident se dogodio krajem avgusta, kada je na zapadu zemlje, na plaži Helesto, ubijen trinaestomjesečni pas Tenes. Tog dana Tenes je sa svojim vlasnikom, koji je ribar, krenuo na pecanje. U blizini plaže nalazila se farma ovaca, ali ni Tenes ni njegov vlasnik na ovce nisu obraćali pažnju.
Dok je vlasnik Ole Stangeland zabacivao udicu, čuo je repetiranje puške. kada se okrenuo primijetio je starijeg čovjeka kako im se približava nišaneći Tenesa. Prvi hitac pogodio ga je u nogu, a drugi je bio koban po psa... Farmer je nakon toga sjeo u svoj džip i odjurio.
Dok je Oli grlio svog ljubimca koji je već bio mrtav, čuo je kako se džip vraća. Farmer je bijesno otvorio prozor, bacio Oliju plastičnu kesu da u nju stavi tijelo psa i rekao mu da će tako proći svako ko ugrozi njegovo stado...
Istoga dana vijest su prenijeli svi norveški mediji, a društvene mreže brujale su o svirepom farmeru koji je hladnokrvno upucao psa.
Već sjutra, na mjesto zločina stigli su demonstranti, opremljeni transparentima na kojima je bilo ime psa. Policija je morala da se dodatno angažuje i smiruje građane koji su tražili pravdu. Demonstranti su palili svijeće i plakali, a dobar dio njih na protest je došao sa svojim psima.
Vođa organizacije "Pomoć psima" održao je pred prisutnima dirljiv govor, izjavio saučešće vlasniku, a onda je podijelio na stotine teniskih loptica na kojima je pisalo "Tenes". Poručio je vlasnicima da se svaki put kada se igraju bacanja loptice sa svojim ljubimcem sjete nevinog psa.
Dok ga je cijela zemlja postavila na stub srama, farmer se pravdao da je psa ubio u samoodbrani. Rekao je da je strahovao da će mu Tenes pobiti ovce. Pričao je da on i njegove ovce i jagnjad žive u strahu zbog pasa i neodgovornih vlasnika.- Zar je trebalo da sačekam da mi ubije ovcu, pa tek onda da pucam? Nemam ovaca za žrtvovanje! - rekao je farmer.
Od kada se incident dogodio, farmer ne spava i ne izlazi iz kuće. Oko njegovog imanja stalno su novinarske ekipe i demonstranti koji trube i ne daju mu mira. Čak je razmišljao da se rasproda i odseli se tamo gdje niko nije čuo za ono što je uradio. Izjavio je i da se svakodnevno susrijeće sa prijetnjama smrću i ljudima koji mu pokazuju srednji prst.
Javnost je tako burno reagovala da je vođa organizacije "Pomoć psima" na kraju morao da umiruje građane, jer su protesti uzeli maha. Poručio im je da pravdu ne uzimaju u svoje ruke, već da sačekaju da zakon postavi stvari na svoje mjesto. Sa druge strane, građani koji nisu učestvovali u protestima, krivili su demonstrante jer se, tobože, takva prašina nije digla zbog ubistva djece ili u čast žrtvama rata, a "poludjeli su zbog jednog psa".
- Više nas potrese ubistvo psa nego ubistvo čovjeka! U kom pravcu ide civilizacija? Da li nas je zahvatilo "ljudsko bjesnilo"? Dok vi demonstrirate ginu djeca u Gazi, Siriji i Ukrajini! - bili su komentari ljudi koji se nisu slagali sa masovnim protestima u čast Tenesa.
U našoj i okolnim zamljama, zlostavljanja životinja, pa i njihovo ubijanje česta su pojava. U nekim slučajevima reakcije građana bile su burne, ali svakako ne u ovakvoj mjeri.
Da li je Norveška vođena emocijama pokazala divljaštvo i regresiju civilizacije? Da li su građani Norveške pretjerali? Da li bi ovakva reakcija javnosti u našoj zemlji bila moguća? Pitanja su na koja nemamo tačan odgovor...
Izvor i foto: zivotinje.rs
