Saradnik na nivou Glavnog grada za projekte upravljanja otpadom profesor dr Petar Živković kazao je u intervjuu za Portal Analitika da je plan da se opasni otpad odlaže kod Kombinata aluminijuma Podgorica - neprihvatljiv.
- Nigdje nijesam vidio da se pitanje opasnog otpada tretira bez prethodno urađene studije. Ideja da se opasni otpad odlaže kod KAP-a je nedopustiva. Rekao sam da ću se obratiti Ustavnom sudu ukoliko se takva odluka donese. Neprihvatljivo je da se u sred grada, na šljunkovitom tlu u blizini rijeke Morače, pravi deponija opasnog otpada. Treba sačuvati poljoprivredno zemljište i građane Podgorice. Zagađivanje životne sredine je direktni atak na zdravlje ljudi – naglašava Živković.
On dalje ističe da država treba da pomogne opštini Berane da riješi pitanje privremenog odlaganja otpada.
-Vasove vode su smetlište i mora se pod hitno riještiti pitanje sanacije tog prostora. Ako bi se na Vasovim vodama napravila kompletna deponija sa sanitarnim centrom, onda bi to bilo isplativo. Međutim, ukoliko hoće sanitarnu deponiju na drugom mjestu, onda se to ne isplati. Najbolje rješenje je da znate gdje će biti nova deponija za sjeveroistočni dio Crne Gore. To je najjeftinije i najoptimalnije rješenje – poručuje profesor.
Živković napominje da ideja opštine Nikšić da gradi spalionice nije ekonomski isplativa i dodaje da onaj ko nudi izgradnju spalionice treba da kaže gdje je tu tehnologiju primijenio u svojoj zemlji i da li ta tehnologija ima ekološki pečat.
- Na bazi mog životnog iskustva spalionica (energana), ne može da košta manje od 40 miliona eura, a to će opet plaćati građani. Nikad nijesam rekao da nam spalionica ne treba, ali se mnoge širom Evrope zatvaraju – navodi on.
ANALITIKA: Kazali ste ranije da je postojeći plan za upravljanje otpadom loše urađen. Koji su nedostaci plana?ŽIVKOVIĆ: Pitanje otpada je izuzetno važno za državu Crnu Goru. Kao prvo, plan je trebalo da se definiše kao plan upravljanja otpadom, a ne kao plan upravljanja komunalnim otpadom. To znači da on ne zadovoljava osnovnu komponentu i ne obuhvata sve vrste otpada, nego se obazire - samo na komunalni. Drugo, kada se govori o opasnom otpadu, neko ko je pisao plan je trebao da objasni šta tačno spada pod ovu vrstu otpada. Kada govorimo o komunalnom otpadu, vidjećete da su plan radili ljudi koji ne poznaju dobro Crnu Goru. Strategija i plan za odlaganje otpada nijesu koštali malo, već 770.000 eura. Ja se i dalje pitam ko je od stručnjaka iz Crne Gore bio uključen u realizaciju jednog ovako važnog plana. On je mnogo koštao, a na kraju smo dobili rezultat koji nije zadovoljavajući. S druge strane, imamo dobre zakone o upravljanju otpadom. Mi smo trebali da ispoštujemo taj zakon ili da ispoštujemo direktive EU o upravljanju otpadom iz 2008.godine. Imamo uredbe na nivou Vlade koje su vrlo kvalitetne. Kada bi se ovi zakoni poštovali, danas ne bi imali ovakav haos sa otpadom. Plan nije kvalitetan, nije adekvatan i neprimjenljiv je. Neko mora da kaže da cifre koje su navedene za realizaciju plana do 2020. godine nijesu realne, jer je u pitanju potpuno drugačija cifra. Poštujem strane stručnjake koji su su dolazili u Crnu Goru, ali izgleda da su oni samo prepoznati kao stručnjaci u Crnoj Gori, ali ne i u svojim zemljama. Plan mora da riješi pitanje budućih generacija i da im se omogući pravilno upravljanje otpadom.
ANALITIKA: U javnosti se vodi velika polemika oko pitanja izbora lokacije za deponiju opasnog otpada. Koje rješenje Vi nudite?
ŽIVKOVIĆ: Nigdje nijesam vidio da se pitanje opasnog otpada tretira bez prethodno urađene studije. Ideja da se opasni otpad odlaže kod KAP-a je nedopustiva. Ja sam rekao da ću se obratiti Ustavnom sudu ukoliko se takva odluka donese. Neprihvatljivo je da se u sred grada, na šljunkovitom tlu u blizini rijeke Morače, pravi deponija opasnog otpada. Treba sačuvati poljoprivredno zemljište i građane Podgorice. Zagađivanje životne sredine je direktni atak na zdravlje ljudi. Kod nas se opasni otpad, poput ulja i herbicida baca - na ulice. Opasni otpad se ne smije odlagati zajedno sa ostalim otpadom, jer vrlo lako može da dođe do spajanja dvije opasne materije i eksplozije. Ako vi kažete da u Crnoj Gori imate određenu vrstu otpada, treba da odredite gdje taj otpad možete da odlažete.
Riješićemo pitanje opasnog otpada ako riješimo pitanje koncesija. Međutim, neko se boji da dodijeli koncesije, vjerovatno iz razloga što će se jednoga dana vidjeti da imamo više takvih roba, nego što ih je ušlo kroz carinu, pa će se utvrditi da sve treba da se umreži. Deponija opasnog otpada treba da bude takva da se na njoj vidi šta, od koga i kada dolazi. Na taj način će opasni otpad biti pod strogom kontrolom.
ANALITIKA: Kakvo je Vaše mišljenje o ideji da Nikšić umjesto sanitarne deponije gradi energane za spaljivanje otpada?
ŽIVKOVIĆ: Na bazi mog životnog iskustva spalionica (energana) ne može da košta manje od 40 miliona eura, a to će opet plaćati građani. Prvo treba objasniti građanima Nikšića kvalitet materijala koji će ostati nakon spaljivanja. Drugo, da li će da se poštuje Zakon o upravljanju otpadom i treće, da li mi želimo da ulazimo u Evropsku uniju. Ako to želimo, onda prvo treba da napravimo reciklažni centar i da kažemo da od te količine otpada treba da recikliramo 50 odsto. Na nivou Nikšića, Plužina i Šavnika, takva fabrika ne može da se podigne. Treba da vidite do koliko kilometara je isplativo voziti otpad. Takođe, onaj ko nudi spalionice treba da kaže gdje je tu tehnologiju primijenio u svojoj zemlji i da li ta tehnologija ima ekološki pečat. Nikad nijesam rekao da nam spalionica ne treba, ali se mnoge širom Evrope zatvaraju.
ANALITIKA: U Evropi su sada aktuelne specijalne sanitarne deponije sa biometanizacijom gasa. Konkretno, sanitarne deponije bi se koristile kao izvori energije. Koliko je jedan takav koncept primjenljiv kod nas?ŽIVKOVIĆ: Što se tiče koncepta biometanizacije, nije u pitanju ništa novo. Prilikom raspada organskog otpada poslije 18 mjeseci počinje taj proces. Mi ćemo iduće godine na podgoričkoj deponiji imati proizvodnju električne energije do ispod jednog megavat časa. Na taj način vi organski otpad transformišete u grupu metana. Ostatak neorganskog materijala mora da ide u kadu. Posjetio sam više takvih deponija širom kontinenta i to rješenje se do sada nije pokazalo kao dobro iz nekoliko razloga. Stvaraju se vrlo neugodni mirisi za okolinu, ne možete je kontrolisati onako kako vi mislite i što je najvažnije – to nije ekonomski isplativo.
ANALITIKA: Na deponiji šljake i pepale Maljevac u Pljevljima Termeolektrana već više od 30 godina odlaže otpad, iako je deponija planirana kao privremeno rješenje. Kapaciteti jalovišta su odavno premašeni, a TE i dalje nastavlja sa odlaganjem. Kako riješiti ovaj problem?
ŽIVKOVIĆ: Ukoliko proizvodite elektirčnu energiju iz uglja to znači da ste se vi opredijelili da u Evropskoj uniji plaćate kaznu. Međutim, to kod nas niko neće da kaže, već se govori da su termoelektrane opredjeljenje Crne Gore. To je u suprotnosti sa onim što je definisano Kjoto protokolom, ali i programima Evropske unije. Onaj ko hoće u EU do 2020. godine mora da smanji termoelektrane za 20 odsto u odnosu na 2008. godinu. Ipak, niko ne razmišlja da ćemo mi da povećamo broj termoelektrana. Što se tiče deponije Maljevac, prije svega treba saopštiti kakav je kvalitet tog pepela i da li u tom rastvoru ima opasnih komponenata, da bi se vidjelo da li je šljaka opasna ili nije. Ovom pitanju se ne posvećuje dovoljno pažnje i ne razmišlja se o posljedicama. Ako je jalovište u Pljevljima prešlo dozvoljenu visinu, ne smije se dozvoliti da se nastavi sa daljim odlaganjem šljake i pepela, jer se može desiti katastrofa.
ANALITIKA: Mještani Beransela se već nekoliko godina bore sa odlagalištem u Vasovim vodama. Kako gledate na taj problem?
ŽIVKOVIĆ: Otpad je državno pitanje. Ranije sam kazao da treba pomoći opštini Berane da riješi pitanje privremenog odlaganja otpada. Za opštinu je skupo da se otpad odvozi u Podgoricu. U Berane su trebali da pođu stručnjaci i da kažu da odlaganje smeće ne smije da pređe duže od pet godina. U tih pet godina potrebno je da se vidi koliko deponija će biti na sjeveru Crne Gore. Vasove vode su smetlište i država mora da opredijeli novac za sanaciju tog prostora. Važno je da građani znaju da je tamo već počela proizvodnja biogasa i da će smrad biti sve jači i jači. Mora se izgraditi sanitarna deponija u koju će se ubaciti sav otpada koji je tu. Ako bi se na Vasovim vodama napravila kompeltna deponija sa sanitarnim centrom, onda bi to bilo isplativo, ali ukoliko hoće sanitarnu deponiju na drugom mjestu, onda se ne isplati. Najbolje rješenje je da znate gdje će biti nova deponija za sjeveroistočni dio Crne Gore. To je najjeftinije i najoptimalnije rješenje.
ANALITIKA: Koliko ozbiljno je država pristupila pitanju odlaganja otpada?
ŽIVKOVIĆ: Država je donijela potrebne zakone i legislativu. Međutim, država griješi u implementaciji tih istih zakona. Veliki problem je i to što mi nemamo Eko fond, koji bi bio izuzetno bitan. Na kraju, plan upravljanja otpadom treba da bude realan i da za njega odgovara organ koji ga je donio.
ANALITIKA: Gdje smo u ovom trenutku u svijetu kada je u pitanju tretiranje otpadnih materija?
ŽIVKOVIĆ: Podgorica je riješila pitanje zbrinjavanja otpada, reciklažu i recikalažu vozila. Nije riješila pitanje predselekcije, koje je veoma bolno pitanje za državu. Možura je takođe riješila pitanje zbrinjavanja, ali reciklaže nema. Međutim, ostali u Crnoj Gori nemaju ništa. Neko mora za to da snosi odgovornost. Imamo jednu slabost, a to je da nećemo da angažujemo domaće stručnjake. Ako izuzmete Podgoricu i dio zbrinjavanja u Možuri, onda vi praktično nemate ništa riješeno. Evropa neće to prihvatiti. Prije nekoliko godina sam rekao da će upravljanje otpadom i otpadnim vodama Crnu Goru da košta preko milijardu eura. Mi imamo 21 opštinu. Ako hoćete da rješavate ovaj problem morate imati 21 transfer stanicu. Država mora da preuzme ključnu ulogu po ovom pitanju.
Nikola DRAGAŠ
