Košarka

RAŽNATOVIĆ: Klasični centri više nijesu traženi

mishkoRaznatovicc
J
edan od najuspješnijih evropskih košarkaških menadžera Miško Ražnatović u intervjuu za B92 govori o tendenciji koja se pojavila u evropskoj košarci kada je riječ o profilu igrača u reketu koji su najtraženiji.

RAŽNATOVIĆ: Klasični centri više nijesu traženi
Portal AnalitikaIzvor

- Najveća novina jeste da klasični centri, visoki i snažni, imaju veliki problem da nađu angažman. Treneri se sve više fokusiraju na preuzimanje u pik’en’rolu, žele atlete, „undersize“ centre kao što su Hajns, Lazme i Danston. Da sam imao 50 takvih igrača ovog ljeta, prodao bih 50. Nažalost, u Evropi nema igrača sa takvim karakteristikama, to su uglavnom Amerikanci. Uspio sam ipak da riješim Kravcova, Katića, Marića, ali sve je to bilo sa mnogo problema i kasno. Nadam se da ću u najskorijem roku pronaći i klub Dejanu Musliju. To je trend i nešto što će trajati godinama, po mom mišljenju. Mislim da će takvi igrač biti sve manje traženi, a ranije je bilo obratno. Tako da meni kada dođu i kažu: „E, Miško, ima klinac, osmi razred 207 cm, biće 215 cm“, ja odgovorim da me ne zanima. Ne vjerujem više u tu košarku, u stvari nije važno da li ja vjerujem - ta košarka više ne prolazi, uz naravno poneki izuzetak - kazao je Ražnatović za B92.

Musli nije jedni klijent Beobasketa koji još nije pronašao klub, na toj listi su sedmorica-osmorica dobrih košarkaša, a Ražnatović vjeruje da će svima uskoro pronaći angažman.

- Ivan Paunić je relativno blizu Astane, a Luka Bogdanović je imao dobru ponudu Lijetuvos Ritasa, ali mi to nijesmo prihvatili i sada je neko zatišje, zatim Branko Cvetković. To su glavni igrači - kazao je Ražnatović.

Kao što svaki nastavnik i profesor imaju svog omiljenog đaka, tako i menadžeri među igračima nalaze svoje ljubimce. Ironije radi, Ražnatovićev najdraži klijent ovog ljeta još nije našao klub.

- Marko Kešelj je bez ikakve dileme moj omiljeni igrač, njega najviše volim. Imao je 16 godina kada sam ga doveo u Avala adu, te prve godine čak smo i igrali zajedno, pošto je bio na dvojnoj licenci sa Banjicom za koju sam ja igrao. On je gradski klinac, pametan i mislim da sam dosta učestvovao u njegovom formiranju kao ličnosti i košarkaša. Veoma rano je ostao bez oca, pa sam ja imao i malo jaču savjetodavnu ulogu. To je jedan od rijetkih igrača sa kojim idem u grad da popijem piće. Bilo je ponuda, ali nismo imali sreće, nikako nismo uspijevali da privedemo kraju. Spominjalo se da bi mogao da se vrati u Olimpijakos, onda Ankara, Bešiktaš, ali na kraju se sve izjalovilo. Baš sam mu objašnjavao da je razlog to što treneri sve više žele da trojka bude niža, 195 cm, snažna i da igra pik’en’rol, kao što je npr. bio Hokins u Galatasaraju. Mnogo manje trenera zna da koristi igrače na toj pozicije koji su oko 205cm i sjajni šuteri kao što je Marko - kazao je Ražnatović.

Odnos klubova i menadžera, način na koji dolazi do sklapanja ugovora i dovođenja igrača često je mistifikovan u očima navijača. Ražnatović objašnjava cijeli proces.

- Menadžeri moraju da budu u kontaktu sa klubovima. Pošto sam ja dugo u ovom poslu, to je neposredna i česta komunikacija. Gledam veoma mnogo utakmica i sâm zaključujem što bi nekom klubu možda trebalo, onda to predlažem, a oni saslušaju, razmišljaju i onda daju odgovore. Recimo, sada sam mislio da Zvezdi treba malo niža i pokretljivija petica, da bi to bila bolja opcija nego Katić. Oni se saglase, ja ponudim dva-tri igrača, drugi agenti takođe, a onda oni odaberu igrača koji im odgovara po karakteristikama i uslovima. Dakle, to funkcioniše manje-više kao u svim drugim poslovima u kojima se prodaje određena vrsta robe - pojašnjava Ražnatović.

Agenciju Beobasket Ražnatović je osnovao 1995. godine - od tada je ona porasla u evropskog giganta i relevantnog „igrača“ u svjetskim okvirima. Beobasketove ekspoziture nalaze se u Francuskoj, Španiji, Rusiji, Ukrajini, Njemačkoj...

Ražnatović navodi da su menadžeri nezamjenjiv dio današnjeg košarkaškog lanca.

- Nikome se ne sviđa da sad tu neki ljudi zarađuju novac, a niti su košarkaši niti su treneri. Odgovorno tvrdim da apsolutno ne bi bilo moguće da se odvija takmičenje bez toga. Propisi su komplikovani, svakim danom je sve komplikovanije, uz to klubovi ne plaćaju jer je ekonomska situacija loša. Igrači moraju da imaju zaštitu - ako bi oni trošili 20 posto svog vremena da zovu da vide da li je plaćeno, kad je plaćeno, kako bi onda to izgledalo? Volio bih samo da vidim jedno ljeto da ne postoje agenti, što bi onda radili? Kako bi uopšte komunicirali sa igračima? Otkud ti broj telefona, kako da stupiš u kontakt s njim? Odgovorno tvrdim da je postojanje menadžera neophodno i da je njihova uloga veoma važna u celom procesu - rekao je Ražnatović i dodao: - Naravno, veliki sam protivnik svake generalizacije - ima dobrih doktora i loših doktora, pa tako i menadžera koji nanose štetu klubovima i igraču, ali i onih koji rade na svačiju korist.

- Svi igrači koje sam ja dovodio, Peković, Tepić, Milosavljević, sada Murić u Partizanu, u Zvezdi su posljednji primjeri Marjanović i Dangubić, svi oni imaju definisano obeštećenje. Ako se pojavi klub koji je zainteresovan za njih i želi da plati taj novac, nema nikakvih pregovora. Drugi agenti, koliko ja vidim, nijesu se previše bavili time i igrači su prilikom odlaska plaćali iznose koje je klub određivao, a koji su bili višestruko viši od realnih.

Nikola Bulatović i „veseli“ Ukrajinci: Beobasket je najuspješnija evropska agencija, a to naravno nije promaklo onima koji košarku prate i vole. Tokom svoje duge menadžerske karijere Ražnatović je proživio mnogo toga.

- Možda je interesantan prvi transfer koji sam imao u Ukrajini. Tražio sam određenu sumu novca za prelazak Nikole Bulatovića u Azovmaš, a oni su nudili manje. I onda pozovu oni mene da se dogovorimo - ja dođem, a tamo neka proslava, njih deset već u „veselom“ stanju. Ugovori stoje na stolu, a oni mi kažu da ne mogu da prihvate taj moj zahtjev i rekli su koji je njihov maksimum u tom trenutku - ta cijena je bila veća za 50.000 nego što sam ja tražio, iako je na stolu stajao moj predlog ugovora sa manjom brojkom. Ostao sam u šoku i shvatio šta se dešava, da su sve pomiješali. Rekao sam da moram da razmislim, da mi daju ugovor da još analiziram, pa sam krišom precrtao olovkom stari iznos i upisao novi, onaj koji su oni rekli, i posle pola sata prihvatio sam ponudu. Nakon dva-tri dana shvatili su šta se dogodilo, ali ćutali su jer tamo uvijek ima neki nadređeni, pa njegov nadređeni itd. i nije smjelo da se sazna. A i tamo tada novac nije bio problem - zaključio je Ražnatović.

B92

Portal Analitika