Juče je bila godina kako si stupio na mjesto direktora Uprave za sport Cetinja. Na što si najviše ponosan?
- Mogu da budem ponosan na prvake Crne Gore iz Atletskog kluba Lovćen, na rukometaše i njihovu duplu krunu, fudbalere koji su osvojili Kup, stonotenisere koji su postali prvaci Crne Gore, na žensku kadetsku košarkašku ekipu Lovćena i posebno na najmlađe džudiste. Imamo đecu koja su neprikosnovena u svojim kategorijama. I moram biti zadovoljan što imam potpunu podršku i od gradonačelnika Bogdanovića po pitanju filozofije razvoja sporta.
Koja je tvoja funkcija u Rukometnom savezu Crne Gore?
- Kao volonter sam direktor muške "A" selekcije. Ovo je moj državni posao na Cetinju, a pred prvenstvo Evrope, zimus u Danskoj, sam na inicijativu predsjednika Saveza, selektora, kapitena i starijih igrača dobio poziv da im se pridružim. Sa njima sam do juče igrao i niko bolje od mene njih ne poznaje. Trenutno predstavljam sponu između ekipe, stručnog štaba i predsjednika Saveza, pokušavam da im organizujem i dnevni raspored i raspored treninga, avionske karte…
Je li istina da vodiš pregovore sa nekim igračima koji bi dobijanjem crnogorskog pasoša igrali za naš nacionalni tim?
- To su uglavnom igrači koji se nude reprezentaciji. Da li će neki od njih u budućnosti igrati ili neće, ne znam. Smatram da za Crnu Goru, trenutno sa ovim igračkim kadrom sa kojim raspolaže, naročito zbog činjenice da se pojavilo četiri do pet igrača na bekovskim pozicijama koji predstavljaju evropski potencijal, nema zime.
Možeš li da kažeš koji su to igrači?
- Mislim da ćete u roku od dvije godine imati u vidu kvalitet Borozana, Lipovine, Božovića, Čavora, Anđelića i još nekih.
Okreće li se reprezentacija mladim igračima?
- Obradović ima ispravnu strategiju, volio bi da se svaki put reprezentacija okupi nekoliko dana ranije sa što većim brojem mlađih igrača, a ovaj put je priključio i veliki broj juniora, što je ispravno. Volio bih da sa njima individualno radi što više, da bi dizao kvalitet. Međutim, nije to uvijek moguće, kao sada, kada većina igrača obaveze u klubovima završava 25, a okupljanje je 27. oktobra. Zato, u januaru planiramo nekoliko prijateljskih utakmica.
Ko je najbliži dobijanju državljanstva, odnosno sa kojim se igračima vode razgovori?
- To su imena sa kojima se uglavnim licitiralo, Obradović je imao razgovore, govorilo se o Lazoviću, golmanu Ristanoviću, o pivotmenu Kankarašu, i oni su, za sada, ta neka imena. Da li će ikada zaigrati, ne znam.
Da li se ušlo u proceduru dobijanje pasoša?
- Oni su u procesu prikupljanja dokumentacije, nije baš tako jednostavno. Po mom saznanju, postoje igrači koji su i prije sedam godina aplicirali za pasoš, dobili ga, nastupili jednom ili nijesu nijednom - odgovorio je Kapisoda.
Selektor voli mlade igrače, ali na spisku za kvalifikacione mečeve sa Srbijom i Islandom nema Draška Mrvaljevića, Mladen Rakčević je povrijeđen, ali možda je mogao da se oporavi… Da li je, zaista, ovih 20 pozvanih ono najbolje što trenutno imamo?
- Pravo pitanje za selektora, ne želim da se miješam u to. Moje mišljenje, iz iskustva, je da reprezentacija nije privatno vlasništvo i da su interesi reprezentacije uvijek i isključivo ispred interesa pojedinaca. Ona je veća od svakog pojedinca, od Kapisode, Marka, Janka… Poziv u reprezentaciju je prije svega potvrda kvaliteta, čast, predstavlja obavezu, povlači odgovornost. Vidim kako se pojedini igrači, iz raznoraznih razloga, kolebaju po tom pitanju, što je pogrešno. To što, možda, neko nije dobar sa ovim ili onim, sa selektorom ili igračima, ne može da ga spriječi da pljuje krv i gine za dres. I to je jedini ispravan pristup. A u reprezentaciji moraju da igraju najbolji igrači u tom trenutku. Ovaj sastav i svaki drugi je isključivo pitanje za selektora. Mada, uvijek ima nezadovoljnih, onaj koji nije dobio poziv je nezadovoljan, onaj koji sjedi na klupi je nezadovoljan jer misli da može više da igra, onaj koji igra misli da bi mogao više da igra, ali interes reprezentacije mora biti najveći, jer da nije tako, nikad se nijedan uspjeh ne bi napravio - jasan je Kapisoda.
Crna Gora 29. oktobra otvara kvalifikacije za EP sa Srbijom. Idete li po čudo ili…?
- Uvijek i u svakom trenutku mislim da se svako može pobijediti, uz odgovarajući pristup. Ali, isto tako moramo biti realni i sagledati grupu. Jer, u ovoj situaciji, gdje se ušlo u strategiju relativnog podmađivanja reprezentacije, jednom broju mlađih igrača je data šansa u ovom ciklusu da nose kvalifikacije. Zato treba biti realan i ne očekivati da 60 minuta mladost nosi važnu utakmicu. Treba biti spreman na talasanja. Mislim da u ovim kvalifikacijama ulogu favorita moramo prepustiti Srbiji i Islandu i neka tako bude na papiru, a moje mišljenje je da su utakmice sa njima ključ ovih kvalifikacija. I bilo bi super kad bismo se kvalifikovali za naredno EP. Protiv Bjelorusije smo ispustili šansu, a bila je velika, realna i realnija da se oni prođu, nego da se u ovim kvalifikacijama prođe. Ali, očekujem dobar nastup i podizanje forme.
Može li se dogoditi da u nekim narednim akcijama poziv dobiju oni iskusniji ili koji su bili često dio okupljanja i da kažu: ,,Nijesmo pozvani za Island i Srbiju, zašto bismo se sada odazvali?“.
- Ne znam i ne bih ulazio u to. Svako ima glavu da misli, odnos prema reprezentaciji, ne želim da ulazim u to.
Neki se uopšte ne odazivaju, može li se stvoriti, nekada, optimalna klima gdje bi se moglo razgovarati i otklonili problemi?
- Smatram da svako ko je normalan treba da bude privilegovan pozivom. U te bivše odnose ne želim da ulazim, isto tako smatram da u svakom trenutku za reprezentaciju moraju igrati najbolji u tom trenutku - zaključio je Kapisoda.
Pobjeda.me
