On je kao gost Matice crnogorske večeras u Podgorici govorio na temu „Haos identiteta“. Novinarka Ljiljana Boričić – Dufgran je otvarajući diskusiju kazala da je sa Francuskom revolucijom definisan pojam građanskog koncepta, na šta je Vegel odgovorio da „čisto građansko postoji samo u teoriji“.
„ Kod nas je propala ideja o čistom građanskom konceptu. Nacionalni identitet je jako važan. Jezik nije samo tehnika, već umjetnost, diktator našeg života. Treba poštovati nacionalnu različitost. S druge strane, ona nije jedini formativ našeg identiteta. Imamo profesionalni i politički identitet. Ljudi imaju religiozni, polni i klasni identitet. Mi ne kažemo da živimo u kapitalizmu, već u parlamentarnom sistemu. Još smo fini kada govorimo o tome, ali jednoga dana ćemo priznati da smo u kapitalizmu“, istakao je Vegel.
On dalje napominje da ljudi imaju pravo na sopstveni identitet, ali i podsjeća kako je tekao put formiranja identiteta na Zapadu i na našim prostorima.
„ U mom romanu „Neoplanta“ ako su na vlasti Mađari, junakinja je Mađarica, a ukoliko su Srbi, ona kaže „možda sam Srpkinja“. Na Zapadu su nacija i država izgrađene paralelno. Ovdje su se prvo formirale nacije, pa poslije toga države. Nema granica. Granice su uvijek bile šetajuće. Ovdje države imaju straha jedne od drugih. Srednje i istočnoevropske i balkanske države stalno strahuju jedne od drugih. Ona druga je latentni neprijatelj i čovjek je takav. Vidio sam 90-ih čovjeka koji je u četvrtak govorio o bratstvu i jednistvu, a već u subotu govorio o komšiji kao najvećem neprijatelju“, ističe Vegel.
Književnik je kazao i da je izučavao Crnogorce u Vojvodini, ali je, kako kaže, zaključio da je jako opasno generalizovati.
„ Ja u Vrbasu ne bih rado živio sa Crnogorcima. Međutim, u Lovćencu i Feketiću bih uvijek prihvatio da živim. Njih nije uspio ni Milošević da razbije. To je velika stvar. Oni su i dan danas jako složni. Onda sam došao u Herceg Novi i jedan čovjek mi je kazao da zavisi iz kog kraja su došli u Lovćenac, a iz kog kraja u Vrbas. Svi kažu da su Crnogorci, ali potpuno su različiti. To se odnosi i na nas Mađare“, objašnjava Vegel.
Vegel je jedan od najznačajnijih književnika i intelektualaca u Vojvodini, a njegova najznačajnija djela su romani „Memoari jednog makroa“ (1967), „Dupla ekspozicija“ (1983), „Neoplanta“ ili „Obećana zemlja“ (2013), zatim knjiga eseja „Vitgeništajnov razboj“ (1993) i drama „Judita“
