Nadležni u Crnoj Gori su još 1979.godine, kako je kazao, donijeli odluke o izgradnji HE na Morači. U skladu sa tadašnjom regulativom, HE na Morači je trebalo graditi kao “objekat kontinuiteta”, koji ulazi u pogon nakon završetka izgradnje TE „Pljevlja“. "Kao što je poznato, TE „Pljevlja“ je ušla u pogon 1982. godine, ali “objekat kontinuiteta” nije ni započet. Teško je pronaći razloge za ovoliko odgađanje,jer bi se proizvedena energija mogla plasirati, bilo u zemlji, bilo u inostranstvu (to je jedan od malobrojnih proizvoda koje Crna Gora može bez problema da izveze", rekao je Jablan.
Ekonomske analize, prema njegovim riječima, pokazuju da jedan gigavatsat električne energije proizveden iz domaćih izvora doprinosi povećanju BDP-a za 33.000 eura, a da koeficijent korelacije između godišnjih promjena u količini proizvodnjeelektrične energije i realne stope rasta BDP-a iznosi 0,48 odsto.Takođe, makroekonomski modeli pokazuju da investicija u neki energetski objekat povlači porast BDP-a za iznos koji je veći od vrijednosti investicije.
"Teško je zaključiti zašto je jedan dio javnosti protiv investicija u energetskom sektoru, pogotovo protiv izgradnje velikih hidro i termo elektrana, ako se uzmu u obzir koristi. Po meni, najveći protivnici su pojedini političari i NVO. Političari zauzimaju stavove i donose odluke bez ozbiljnih razmatranja sa stručnjacima i bez verifikovane tehno-ekonomske dokumentacije. NVO gledaju samo ekološke aspekte, ne vodeći računa o energetskim i ekonomskim ili ih, čak, marginalizuju. Preferiraju male HE, vjetro i solarne elektrane, ne vodeći računa o tome da je struja iz ovih izvora mnogo skuplja, te da zbog održavanja stabilnosti elektroenergetskog sistema treba graditi velike elektrane ili ih zakupljivati, što će sve na kraju platiti potrošači u Crnoj Gori. Lično smatram da je ozbiljan protivnik i „energetski lobi proizvođača i trgovaca električnom energijom iz inostranstva kojem nije u interesu energetska nezavisnost Crne Gore i koji, preko svojih eksponenata u Crnoj Gori, utiče na crnogorsku javnost",istakao je Jablan.
On smatra da sistem „Buk Bijela“ nije završena priča, jer se deklaracija o zaštiti Tare može ukinuti na isti način na koji je i donesena.
"Zašto bi jedna generacija spriječila neku buduću da realizuje najbolji projekat u ovom dijelu Evrope koji je, pri tom, najvažniji i presudan za dalji razvoj elektroenergetskog sistema Crne Gore?! Deklaracija iz 2004. zaustavila je, ko zna koji po redu, proces izgradnje sistema „Buk Bijela“ koje su vodile Crna Gora i BIH, odnosno Republika Srpska. Na taj način je onemogućena izgradnja HE „Buk Bijela“ i „Foča“, godišnje proizvodnje 1.350 miliona kilovatsati i instalisane snage oko 500 megavata, od kojih je trećina pripadala Crnoj Gori. Ali, važnije od toga, Deklaracijom je onemogućena valorizacija hidroenergetskog potencijala Tare, Pive i Morače, koji čini više od polovine ukupnog tehnički iskoristivog hidroenergetskog potencijala Crne Gore. Radi se o godišnjoj proizvodnji 2.500 miliona kilovatsati energije, čija vrijednost, po cijeni koju je Italija spremna da plati Srbiji za manje kvalitetnu električnu energiju iz njenih obnovljivih izvora, iznosi oko 400 miliona eura godišnje.Taj iznos predstavlja samo vrijednost električne energije koja bi se mogla proizvesti i ne uzima u obzir multiplikativne efekte koje bi, zahvaljujući takvoj proizvodnji, ostvarila Crna Gora, njeni građani i privreda", naglasio je Jablan.
Interesantno je, dodao je, da onima koji su donijeli deklaraciju, ili su aktivno učestvovali u kampanji za njeno donošenje, ne smeta da se u koritu Tare grade putevi i zgrade, odnosno mostovi, iako u dekaraciji stoji da se ne mogu vršiti nikakvi zahvati duž “čitavog toka Tare, ne samo u dijelu kanjona predviđenog za potapanje, već u cijelom regionu razvojno naslonjenom na kanjon.
"Nadam se da će Crna Gora ubrzo ukinuti deklaraciju i sa Srbijom i BIH, odnosno RS postići dogovor o optimalnom korišćenju hidroenergetskog potencijala Drine i Morače", zaključio je Jablan.
Tekst i foto: List EPCG
