Novinar Glasa Amerike, diplomirani pravnik Nebojša Redžić, još je u studentskim danima od 1986. do 1989. godine bio glavni urednik prve studentske emisije na Radiju Crne Gore, koja se zvala „Student express“. Iste godine, zaposlio se „za stalno“ upravo u Radiju CG.
Bio je, potom, prvi novinar RTCG, koji je napustio tu medijsku kuću 15. septembra 1992. iz protesta zbog, kako kaže, ratno-huškačke uređivačke politike. Redžić je 1990. godine bio član redakcije prvog nezavisnog lista u Crnoj Gori, petnaestodnevnika Krug. Tih godina, tačnije, do 1997. kao dio kolektiva nezavisnog nedjeljnika Monitor, bio je novinar sa najviše objavljenih tekstova u prvih sto brojeva ovog lista. Istovremeno, Nebojša je bio i dopisnik, pa član redakcije, projekta Evropske unije Radio Brod tokom 1993. i 1994. godine.
Iz njegove bogate profesionalne biografije izdvaja se angažman u podgoričkom Radiju Antena M, čiji novinar je bio od osnivanja, do 1997. godine. Uslijedio je prelazak u redakciju lista Vijesti, gdje se našao na mjestu prvog urednika unutrašnjo-političke redakcije, od osnivanja do februara 1998.
Nebojša je u dva navrata bio i glavni urednik lista Liberal ('92-'93 i '98-'99), a potom i glavni urednik i osnivač Radija Free Montenegro (1999 - 2000). Bio je član Građanskog odbora za mir 1991, a takođe je učestovao u osnivanju Matice crnogorske, obnovi CPC. Sa prijateljima je, kako dodaje, osnivač Društva crnogorsko-američkog prijateljstva još 1990. godine.
Sarađivao je sa desetinama listova i radio i TV stanica iz Srbije i BiH. Ovih dana obilježio je petnaestogodišnjicu rada za Glas Amerike, čiji je dopisnik od 1999. godine.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Otac. Bezbrižna putovanja našom „bubom“. Društvo iz zgrade. Ljetovanja u Vojvodini, u rodnom mjestu moje majke. I baba Ljubica.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Saznanje da samostalno donosim odluke i da na tržištu rada (nažalost, ne i crnogorskom, jer su nepotizam i podaništvo jači) neko zna da cijeni i vrednuje moj rad i znanje.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Mislim da sam mogao biti odličan advokat. I - pisanje romana. Prvi koji dovršim, biće bestseler.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Impulsivnost. I odsustvo smisla za taktiziranje.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Ljudskost. I samosvojnost.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Baš kao i moja buduća romansirana biografija: „Ja ratujem sam“. I da me glumi niko drugi do sjajni Britanac Hju Lori, alijas Doktor Haus.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Komplikovan. Težak. Pravdoljubiv. Dobrodušan. Emotivan.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Bilo šta iz meksičke kuhinje. Recimo, „nachos jalapenos“, jer je ukusan i ljut. :-)
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Budući da je junaštvo vrlina koja pripada prošlosti, volio bih da sam superbrzi letač koji svakoga dana, makar na pet minuta, slijeće u dvorište Šefild univerziteta, gdje bih poljubio svoju ćerku Anju.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Sa nekim iz porodice Al-Tani, iz koje potiče trenutni emir i predsjednik vlade Katara. Kupio bih Crnu Goru, dao svim njenim punoljetnim stanovnicima penzije po 5.000 eura - pod uslovom da ne rade ništa. Doveo bih eksperte iz raznih oblasti i radnu snagu iz Njemačke i Holandije. Policiju, sudije i državnog tužioca iz Britanije. I od Crne Gore načinio državu sa najvećim BDP- om u Evropi po glavi stanovnika.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Zavisi od godišnjeg doba. U proljeće, ljeto i ranu jesen njegujem kosačicom travu na ranču, nedaleko od Podgorice, uživam u društvu porodice i gledam Mančester junajted i moju Barselonu. U kasnu jesen i zimu, ložim šporet i ležim pored vatre uz kuvano vino, sport na TV-u ili dobru knjigu.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- „Karuzo“, ali onaj koji izvodi Lućo Dala.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Knjiga „Najbolje od mene“ američkog autora Nikolasa Sparksa i njegova poruka, tj. pitanje „Može li ljubav zaista izmijeniti prošlost“?
Gdje biste voljeli da otputujete?
- U Rio. Jer od atraktivnih svjetskih destinacija jedino još tamo nijesam bio (rimuje se). Naravno, da ponovim i odlazak u Peterburg, da opet doživim čarobne Bijele noći. I u Boljare. Da dočekam Kineze.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Automobil, kada me neko vozi.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Nikome.
Čemu se uvijek obradujete?
- Svojoj djeci. Njihovom odrastanju, spoznajama, uspjesima. Naravno - i svakom novom putovanju. I Mesijevoj magiji.
Da li za nečim žalite?
- Da. Zbog toga što sam odbio ponude iz Rima i Praga da tamo živim i radim. I što sam previše sebe dao projektu slobodne Crne Gore, jer su moje i zasluge mojih saboraca, prisvojili pogrešni ljudi. A ovo danas nije Crna Gora za kakvu sam se borio.
Bez čega ne možete?
- Bez svoje djece. Bez novca. Bez prirode. Bez hedonizma.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Taksisti, jer sam se na minut parkirao na taksi-stanici.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Zdravlje za moju porodicu i sve dobre ljude koje znam. BDP u slobodnoj Crnoj Gori od 15.000 eura po stanovniku. Mirnu starost pokraj jedne od plaža rajskog ostrva Majorke, na kojoj sam ljetovao ove godine.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Za vrijeme NATO intervencije, izmakao sam tridesetorici vojnih policajaca koji su opkolili zgradu u kojoj živi moja majka, u namjeri da me uhapse zbog toga što sam, tada kao glavni urednik Radija „Free Montenegro“, kamerom snimio topove koje je VJ postavila na vrhu Gorice sa cijevima upernim ka gradu.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Uh. Nemam pojma. Budući da ne želim da sam nekome na teretu, vjerovatno bih se odmah oprostio od najdražih i nestao u pravcu Katalonije, da gledam Barsu i da im održim skraćeni kurs o tome kako se dobija nezavisnost.
Kako biste voljeli da umrete?
- Ako se već mora, onda u snu. Samo ne u Kliničkom centru Crne Gore.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- Ne shvatajte život ozbiljno. Niko se još nije izvukao. :-)
Priredila: A. POPOVIĆ
