Prema podacima Monstata u Crnoj Gori ima - 58 hiljada praznih stanova. Građevinari tvrde da svi zajedno nemaju ni hiljadu neprodatih stanova, trgovci nekretninama ističu da godinama ništa ne mogu da prodaju, a građani se kunu da bi radije kupili stan u Beču, nego u Podgorici, jer je duplo jeftiniji.
Podatak Monstata je dobijen u okviru popisa stanovništva 2011. godine, a ako je do sada, uprkos krizi, promijenjen, prije će biti da je veći broj praznih stanova. Građevinari ne prestaju da zidaju i ne spuštaju cijenu kvadrata, banke se drže visokih kamata, a građanima padaju plate ili ostaju bez posla.
Ovih 58 hiljada stanova - ako u prosjeku koštaju po 50 hiljada eura - predstavljaju tri milijarde eura mrtvog kapitala! Ako je vjerovati građevinarima da nemaju zaliha u stanovima, barem je pola ovog fonda opralo nečije pare. To bi bilo jedino objašnjenje zašto u njima ne obitavaju nečiji podstanari, kako ne bi bili mrtvi kapital i kako bi pala cijena zakupa.
Maja Krstajić Radoman, pr preduzeća Čelebić, tvrdi da ta kompanija već duže nema neprodatih stanova.
"Tome je prethodilo osluškivanje potreba tržista i projektovanje stanova prema potrebama kupaca, efikasna izgradnja stambenih jedinica u ugovorenim rokovima, pristupačna cijena, kvalitetni materijali koji se ugrađuju u stanove, sadržaji poput dječjeg igrališta i podzemnih garaža kao i uređenost kvarta i održavanje zelenih površina", objašnjava Krstajić Radoman.
Vlasnik podgoričke agencije za promet nekretnina "Wish
"Kupovna moć građana je na nezavidnom nivou. Oni koji imaju novca su već kupili stanove, tako da ih je faktički nemoguće prodati", kazao je Jovović Portalu Analitika.
Niko ne bi gradio da ne može da proda
U zvaničnu statistiku ne vjeruje vlasnik Cijevna komerca Danilo Dano Petrović.
"Mislim da u Podgorici svi građevinari imaju manje od hiljadu neprodatih stanova. Planiramo da gradimo novu zgradu i sigurno ne bismo to radili da imamo problem sa prodajom. Niko ne bi gradio da ne može da proda", rekao je Petrović Portalu Analitika.
On smatra da se podaci Monstata odnose na prodate, a neuseljene stanove. Istakao je da bi banke trebalo da, ukoliko su u mogućnosti, refinansiraju postojeće stambene kredite građanima."Bojim se da banke imaju problem sa lošim kreditima i da dominantno refinansiraju zajmove čilja otplata kasni", naveo je Petrović.
Cijevna komerc je jedna od kompanija koja treba da učestvuje u podgoričkom modelu saniranja loših kredita u pilot projektu. Građevinari su svojevremeno tražili da ih Vlada oslobodi poreza na naprodate kvadrate, tvrdeći da se radi o zalihama i upoređujući to sa zalihama trgovačkih i industrijskih kompanija.
Veći porez na prazne stanove
Reklo bi se da Ministarstvo finansija nije raspoloženo da udovolji takvim zahtjevima, tim prije što izgleda da vjeruje Monstatu.
"Za četvrti kvartal ove godine planirane su izmjene Zakona o porezu na nepokretnosti, kojim će se dodatno sagledati ova materija, posebno za oporezivanje sekundarnih objekata, a prije svega praznih stanova, odnosno onih koji se u poslovnim knjigama građevinskih firmi vode kao „zalihe gotovih proizvoda“, najavili su iz Ministarstva.
Očigledno je da Vlada ima veliki problem da naplati porez od građevinara, jer nemaju para. Do sada je, međutim, po tom osnovu makar postala vlasnik dva stana. Radi se o stanovima od po 71 kvadrat u podgoričkoj Moskovskoj ulici. Jedan je dat za smještaj poreskih inspektora, a drugi vraćen vladinoj Komisiji za stambena pitanja, rečeno je Portalu Analitika.
Iz Ministarstva finansija podsjećaju da poresko zakonodavstvo ne poznaje kategoriju „prazni stanovi“, tako da za njih ne važi poseban poreski tretman. Podsjetili su da prihod od poreza na nepokretnosti u cjelosti pripada opštinama, pa one same kreiraju poresku politiku u ovom domenu. Opštinama je data mogućnost da oporezuju nekretnine stopom od 0,1 do jedan odsto tržišne vrijednosti, a mogu propisati i višu stopu za poljoprivredno zemljište koje se ne obrađuje, drugi stan, nelegalni objekat, ugostiteljski objekat koji se nalazi u zoni prioritetnog turističkog lokaliteta i građevinsko zemljište koje nije privedeno namjeni u skladu sa planskom dokumentacijom.
Građani Podgorice, ljuti što je cijena jednog kvadrata stana tri puta veća od prosječne plate, odlučuju se za stambene kredite samo ako rade u državnoj službi. Jedino tako mogu biti sigurni da će ostati 20 godina na poslu i da će im država pomoći nižim kamatama ili povoljnijim kreditima. Tim prije što polovina građana Crne Gore ima mjesečna primanja manja od 250 eura. Prema podacima Monstata iz 2011, u Crnoj Gori ima oko 18,5 hiljada podstanarskih porodica, što je skoro 75 hiljada građana ako računamo da se radi o prosječnim četvoročlanim familijama.
Koji će mi đavo stan u Podgorici?
Redakcija Portala Analitika sačinila je kratku anketu sa građanima Podgorice, u želji da pokaže kakvo je raspoloženje onih običnih ljudi, koji nemaju mogućnost da dobiju kredite po specijalnim uslovima ili pak ne mogu da očekuju neke povoljne stimulanse od poslodavaca.
Zorka Krstajić, zaposlena u Telekomu Crne Gore: Stanovi i kuće su preskupi, tako da se do životnog prostora jedino može doći preko stambenih kredita. S obzirom da je kvadrat stana u Beču 650 eura, a ovdje faktički duplo skuplji, radije bih kupila stan u Beču. Koji će mi đavo stan u Podgorici? Pitanje je koliko će ljudi uopšte biti zaposleno u Podgorici za, recimo, deset godina.
Ivana Banović, nezaposleni diplomirani inžinjer poslovne informatike: Da bi se podigao stambeni kredit potrebne su određene povoljnosti, prije svega stalan posao da bi bilo ko mogao da kupi stan. Oni koji imaju novca su ga već kupili za gotovinu. Osnovni preduslov je, dakle, posao koji je izvjestan i po mogućnosti sa trajnim radnim ugovorom, koji bi omogućio zaposlenom da uzme stambeni kredit.
Željko Vuksanović, trgovac: Stanovi su nikad jeftiniji za keš. Mislim da bi za rješavanje problema praznih stanova ključnu ulogu trebalo da odigraju banke, sa niskim kamatama na stambene kredite i grejs periodom, te da uz minimalno učešće omoguće ljudima i naročito bračnim parovima da kupe stan.
Zatvoren krug
Tako se zatvara krug: u Crnoj Gori je skoro 60 hiljada praznih stanova, mnogo ljudi sanja da jednog dana usele u vlastiti stambeni prostor, država se nada da će izmjenom zakona poboljšati stanje, dok građevinari čekaju u redu pred državnim vratima za olakšice… Može li se – kako – razbiti taj krug u kome su gotovo svi nezadovoljni?
S. GORANOVIĆ / J. RABRENOVIĆ
