- Svaki iole obrazovan, iliti barem dobro informisan modni dizajner zna da mora da dobije licencu iz privredne komere iz Pariza da bi imao pravo da svoju modnu marku nazove visokom modom, a ti kriterijumi koja moraju da se ispune, nisu nimalo bezazleni i sve to košta i to mnogo, kaže Krsmanović.
Mlada dizajnerka koja sarađuje i sa svjetski poznatim top modelom Bojanom Krsmanović, je kazala da su Milo Đukanović i Boris Tadić najbolje obučeni političari regiona. Kaže i da je na svjetskom nivou neprikosnovena pop ikona Madona.
Kreacije inspirisane renesansom i barokom mlade Maje Krsmanović koja je sa najvećom ocjenom završila postdiplomske studije su postale poznate i van granica Balkana.
ANALITIKA: Koliko se teško danas baviti modnim dizajnom na Balkanu?
KRSMANOVIĆ: Danas je teško opstati u bilo kojoj profesiji, pogotovo ako radite samostalno odnosno kao freelancer, a još ako ta profesija potpada pod neku iz oblasti umjetnosti, zaista je veoma teško. Zahtjeva konstantnu borbu, ulaganja, a s’obzirom da je konkurencija sve veća i veća, što se ne odnosi samo na kolege (pojavljuje se veliki broj kvazi dizajnera iliti samoprozvanih dizajnera, kao što je to slučaj sa manekenkama, pjevačicama, voditeljkama, ženama biznismena i sl) i samim tim to onemogućava dobijanje željenih rezlultata, odnosno očekivanog profita.
ANALITIKA: Da li je danas teško pronaći sopstveni modni identitet i postati jedinstven u poplavi kopiranja svjetski priznatih modnih dizajnera? U tom kontekstu koliko je teško biti originalan u modi danas?
KRSMANOVIĆ: Ne, nimalo mi nije bilo teško jer sam još za vrijeme studija bila fascinirana kostimom iz epohe i veoma brzo to “usvojila” kao jedan od osnovnih izvora inspiracija prilikom kreiranja odjevnih predmeta. Posmatrajući rad drugih kolega dizajnera na našim prostorima, smatram da ipak jesam jedinstvena, sto naravno ne znaci da nisu i oni. Lako je biti originalan jer sama činjenica da ste umjetnik, tačnije primijenjeni umjetnik, i da se inspiracija nalazi svuda oko nas, mi kao stvaraoci novih odjevnih predmeta,aksesoara, obuće i sl.. podrazumijeva to da “moramo” biti drugačiji od drugih, inovativni, da uvijek javnosti pokazemo nešto do sada neviđeno ili samo donekle slično nečemu sto je već proizvedeno u okviru tekstilno-modne industrije.
ANALITIKA: Ko su, po Vama najbolje obučene javne ličnosti i da li su to političari, sportisti ili muzičari?
KRSMANOVIĆ: Kada je u pitanju Crna Gora tu su u prvom redu Milo Đukanović i fudbaler Dejan Savićević. Đukanović ima harizmu, šarmantan je, zgodan, i samim tim mu odijela dobro stoje.
Tu bih izdvojila zaista neprikosnovenog Borisa Tadića i trenutno aktuelnog Nebojsu Stefanovica. Sport iskreno slabo pratim, ali onako, globalno gledano, smatram da su manje-više pristojno obučeni svi sportistii, bar ono što mogu da primijetim na raznoraznim eventima. A na muzičkoj sceni kod nas bih izdvojila, ali zaista neponovljivu i uvek originalnu Jelenu Karleušu, što po pitanju odijevanja u privatnom životu, tako i po pitanju odjevanja u javnosti, kostimi u njenim muzickim spotovima, na njenim muzickim nastupima, eventima, ali bukvalno svuda žena je od glave do pete sređena do perfekcije. Morala bih i da pomenem Teodoru Andreevu, bugarsku pjevacicu, čiji me kostimi uvijek iznova i iznova fasciniraju.
A po pitanju američke, odnosno svjetske modne scene je Madona definitivno nezamjenljiva.
ANALITIKA: Koliko masovni mediji utiču na modna dešavanja odnosno kreiraju modni ukus?
KRSMANOVIĆ: Nekada smatram da ljudski rod nije ni svjestan koliki je uticaj medija mnogo veći, nego što se misli da jeste. Modni časopisi, magazini, TV emisije, reklame, radio reklame, razni sajtovi, društvene mreže, modni blogovi i ostalo u velikoj mjeri utiču na kreiranje modnog ukusa individua koje nemaju izgrađen svoj stil, i samim tim potpadaju veoma lako pod uticajem masovnih medija i vodeći se njima, oni im bezrezervno vjeruju i odjevaju se u skladu sa time što im je nametnuto.
Mada masovni mediji ne utiču samo na modu odjevanja, nego i na to koja su trenutno mjesta moderna za izlazak (kafići, restorani, kafane, klubovi i sl.), koja je trenutno moderna, čak i na to kako je moderno danas da se fotografišemo za privatne potrebe. Meni je ovo poslednje navedeno zaista fascinantna činjenica, koju sam naprosto morala da pomenem. Kad pogledam fotografije korisnika društvenih mreža i vidim skoro indemtičan pristup fotografisanju najviše parcijalnih djelova tijela, hrane, predmeta i sl..) meni je to prilično smiješno, ali Bože moj, “nova moda” i to nosi sa sobom, pa “ko voli, nek izvoli”.
ANALITIKA: U tom kontekstu da li ste saglasni sa ocjenama da u današnjem vremenu na modnoj sceni dominara kič?
KRSMANOVIĆ: Nisam bas saglasna sa time, jer opet sve zavisi od same individue kako će uklopiti odjevne predmete, aksesoare, obucu, nakit...naravno da tekstilna industrija proizvodi i kič proizvode, ali to ne znači da svi mi moramo da ih kupimo. Kič se smatra lošom kopijom originala, on obezvrjeđuje vrijedne umjetnicke tvorevine (pod ovim se smatraju i proizvodi tekstilne industrije), ali opet sve u funkciji kako bi se sto lakše prodali ti proizvodi i omogćcili sto veci promet proizvođacu, tako da je samo postojanje kiča veoma logicno i sumnjam da će ikada isčeznuti.
ANALITIKA: Da li se kič u modi prenosi i na sistem vrijednosti mladih ljudi koji prate modne trendove?
Naravno da se prenosi, jer kič ne podrazumijeva samo oblast odjevnih proizvoda, no i muzike, mjesta za izlazak, pa i način ponašanja i razmišljanja. A mladi ljudi su definitivno “najranjivija” ciljna grupa kojom je najlakše manipulisati i na taj način ih prodobiti.
ANALITIKA: Koga od dizajnera visoke mode cijenite u regionu?
KRSMANOVIĆ: Na ovo pitanje odgovor ne postoji, jer mi nemamo dizajnere visoke mode ni u jednoj zemlji ex Jugoslavije. Svaki iole obrazovan, iliti barem dobro informisan modni dizajner zna da mora da dobije licencu iz privredne komere iz Pariza da bi imao pravo da svoju modnu marku nazove visokom modom, a ti kriterijumi koja moraju da se ispune, nisu nimalo bezazleni i sve to košta i to mnogo.
Nažalost, javnost o tome nije obaviještena ili jeste u nekom zanemarljivom procentu. Svi kreatori na našim prostorima koji svoje odevne predmete nazivaju visokom modom, najčesce misle na večernje haljine i vjenčanice, nerijetko unikatne, čija je izrada veoma kompleksna, ali to apsolutno nema nikakve veze sa terminom “haute couture” iliti visoka moda.
