„Da sam ja donosilac odluke, ja bih svakako u prvi plan stavio planiranu kaskadu na Morači, koja je u svakom pogledu odličan razvojni projekat, ali je prihvatljiv i u ekološkom smislu i sa gledišta zaštite dragocjenih kulturno-istorijskih objekata, a zatim HE Komarnicu na istoimenoj rijeci, kojom se upotpunjava izvanredno postrojenje HE Piva“, rekao je Đorđević.
On smatra da su projekti iz oblasti vodoprivrede "najbolji razvojni projekti koji razvijaju cijelu zemlju".
„Dakle, ako se Crna Gora okrene razvoju smisleno, oslanjajući se na svoje respektabilne vodne potencijale, ako primijeni pravilo znano još od faraonskih vremena, pa preko projekta „New Deal“sve do danas, da su projekti u oblasti voda uvijek najbolji razvojni projekti koji cijelu zemlju, objasnio je on, potencirajući značaj gradnje akumulacija u zemlji.
Značajna gradnja akumuluacija: „Značaj akumulacija znaju svi u svijetu, i dobro uređene zemlje su ih izgradile gdje god su mogle, pa ih i dalje užurbano grade. Primjerice, opstanak Španije kao uređene države počiva na preko 1.100 akumulacija, kojima se potpuno i na ekološki najpovoljniji način uređuju vodni režimi: akumulacije veoma značajno ublažavaju povodnje, a zatim se iz njih u sušnim periodima prema korisnicima upućuje onoliko vode koliko im je neophodno, bez restrikcija, kao da suše nema. To je mudro upravljanje vodama. Neko (veoma neupućen) reći će: da, ali one ugrožavaju ekosisteme, što je netačno!“, objasnio je profesor Đorđević.
Projekat Buk-Bijela je bio izvanredan: On je istakao da je projekat izgradnje HE Buk-Bijela bio izvanredan energetski, razvojno i sa ekološkog aspekta.
"Svi projekti u oblasti voda su integralni, višenamjenski, sa čitavom lepezom ciljeva energetskih, ekonomsko-razvojnih, vodoprivrednih, socijalnih, ekoloških, urbanih, saobraćajnih, kulturoloških i drugih. Svi se mogu veoma umješno uklopiti u socijalno, ekološko i drugo okruženje na način da oplemenjavaju životnu sredinu i obogaćuju biodiverzitet. Međutim, mi i dalje projekte „krstimo“ samo kao hidroenergetske, što je strateška greška, a o brojnim drugim ciljevima uopšte ne govorimo, niti to blagovremeno jasno prikazujemo javnosti, da bi se shvatile sve dobrobiti od takvih projekata, već prepuštamo raznim neformalnim grupama, NVO i pojedincima, da zbog nekih svojih sebičnih interesa gomilom neistina i izmišljotina odmah čim se za projekat čuje „ocrne“ ga i stvore negativan naboj u javnosti koji jakootežava, ili čak i onemogućava njegovurealizaciju. Tako je pao projekat HE Buk Bijela, koji bi bio izvanredan ne samo energetski i razvojno, već i sa ekološkog i turističkog stanovišta. Taj projekat je propao, nažalost, jer je javnosti prezentiran veoma jednostrano, samo kao HE Buk Bijela, a on je imao veoma široku paletu ciljeva, ne samo ekonomsko-razvojnih, već i ekoloških, turističkih i drugih. Taj projekat je kao „Integralni razvojniprojekat uređenja sliva Drine u zoni sastavnice Tare i Pive, trebalo da snažno povuče naprijed u svekoliki razvoj čitav taj veoma pasivan kraj“, objasnio je profesor.
Korisna gradnja kabla: Đorđević je naveo da je gradnja podmorskog kabla prema Italiji bila vrlo korisna za Crnu Goru.
„Neosporno je da se realizacija novih prenosnih sistema, uspostavljanje novih podužnih i poprečnih veza u elektroenergetskim sistemima (EES), zatvaranje prenosnih prstena – uvijek vrlo pozitivno odražava ne samo na energetski sektor, već i na sve potrošače. Takva upotpunjavanja EES su bitna i sa gledišta plasmana i razmjene energije, ali i sa gledišta povećanja pouzdanosti funkcionisanja EES. Mislim da bi ta veza podmorskim kablom bila korisna i za Crnu Goru, ali i za cio region u njenom zaleđu“, poručio je Đorđević.
On smatra da pretjerano insistiranje na gradnji malih obnovljivih izvora energije nije dobro jer povećava cijenu električnu energiju.
„Dvije stvari nisu sporne: da je planeta Zemlja ugrožena gasovima koji stvaraju efekat „staklene bašte“, i da su dio tog rješenja alternativni izvori (vjetar, Sunce, biomasa, male HE),Međutim, kada su se u tu priču na vješt način umiješali bjelosvjetski mešetari i špekulativni kapital, stvar se otrgla iz okvira energetske, ekonomske i ekološke logike. Uz veliku pomoć neobaviještenih, ali vješto manipulisanih medija brižljivo je stvarana mantra o „obnovljivoj i ekološki potpuno čistoj energiji, koju, naravno, pošto ima te atribute, treba platiti znatno više, po povlašćenim tarifama. Nametnuta je i obaveza elektroprivredama da tu „alternativnu“ energiju moraju da preuzimaju po visokim, u nekim slučajevima (Sunce) i po višestruko većim cijenama, bez obzira na činjenicu što se proizvođači ne mogu da obavežu ni kada će je isporučiti, ni koliko će energije isporučiti. To je najveća svjetska dubioza, koja pokazuje svu nesuvislost ovakve energetsko-ekonomske „logike“: obavezan sam da preuzmem i platim po vrlo visokim cijenama energiju za koju niti znam kada će je i u kojoj količini isporučiti benificirani i od države mažen proizvođač, zaključio je Đorđević.
