Aleksandar Aco Prijić rođen je u Tivtu 17. decembra 1920. godine, gdje je proveo rano djetinjstvo. Osnovnu školu završio je na Kamenom iznad Herceg Novog, a gimnaziju u Herceg Novom, Beranama, Kolašinu i Nikšiću, gdje je maturirao 1939. godine. Nakon Škole rezervnih oficira u Mariboru, zbog naprednih ideja i po kazni premješten je u puk „Miloš Veliki“ u Vranju, a rat ga zatiče na bugarskoj granici. Četiri godine proveo je u ratnim logorima u Bugarskoj, Rumuniji, i šest logora u Njemačkoj.
Nakon oslobođenja dolazi na Cetinje. Likovno se obrazuje u Umjetničkom ateljeu koje je osnovalo Ministarstvo prosvjete Narodne Republike Crne Gore, kod Mila Milunovića i Petra Lubarde do 1951. Sa Milunovićem pridružio se grupi Samostalni koja se odvojila od Udruženja likovnih umjetnika u Beogradu, u vremenu kada nije bilo preporučljivo formiranje asocijacije koje bi konkurisale zvaničnom Udruženju. Sa Gojkom Berkuljanom i Brankom Filipovićem Filom osnovao je prvu likovnu grupu u Crnoj Gori – Trojica. Ove mlade talentovane umjetnike povezivala je potreba za punom slobodom umjetničkog izražavanja, češća izlaganja, afirmacija slobodnog udruživanja i ostvarivanja tješnjeg kontakta sa publikom i kritikom.Godine 1985. izabran je za vanrednog člana Crnogorske akademije nauka i umjetnosti, iako je to 1972. odbio, jer je smatrao da u Akademiju treba da budu primljene i njegove kolege Petar Lubarda, Milo Milunović, Risto Stijović, Dado Đurić, Filo Filipović, Luka Tomanović - umjetnici koji, kako je Prijić smatrao, neopravdano nisu bili predloženi. Bio je potpredsjednik pa predsjednik odjeljenja za likovnu umjetnost CANU. Umro u Nikšiću 5. februara 1986.godine.
Izložbu organizuje Narodni muzej Crne Gore i Centar za kulturu u Nikšiću.
Program podrške razvoju kulture u Nikšiću pokrenula je Vlada Crne Gore na inicijativu Ministarstva kulture, kao četvorogodišnji projekat koji treba da rezultira unaprjeđenjem kulturnog života Nikšića, grada koji baštini dugu i značajnu kulturnu tradiciju.
