Skandal sa inficiranjem beba u porodilištu bjelopoljske Opšte nolnice i, iznad svega, smrću jedne bebe, izazvao je gnijev u crnogorskoj javnosti. No, kako to obično biva, osulo se po kome treba i po kome ne treba i javnost s podozrenjem gleda na sva porodilišta, a povjerenje u medicinsko osoblje je ozbiljno poljuljano.
Ginekološko i akušersko odjeljenje Kliničkog centra u Podgorici definitivno odudaraju od te negativne slike u javnosti.
Drugačije od fotografija u medijima: Prvo upadaju u oči čisti podovi. Sve blista. Čuje se hodnicima tiha i prijatna muzika. Ovo odjeljenje, renovirano je prije godinu dana, kaže PR Kliničkog Gorica Soković. Sobe gdje porodilje čekaju na porođaj okrečene su u različitim bojama: plavoj, narandžastoj, zelenoj. Sve je, makar tako izgleda, podređeno da se buduće majke što prijatnije osjećaju dok čekaju da na svijet donesu novi život.
Mlada žena u jednoj od soba djeluje opušteno uprkos velikom događaju koji iščekuje.
“Sve je u redu, vjerujte mi, osjećam se dobro, nimalo me nije strah”, uvjerava sagovornica Portala Analitika.
Renovirano Ginekološko odjeljenje zaista djeluje prijatno. Soković tvrdi da su mediji često koristili arhivske snimke u težnji za senzacionalizmom. Podgorička Ginekologija, definitivno, izgleda sasvim drugačije od prizora na tim fotografijama.
U centru odjeljenja je mala dnevna soba za medicinsko osoblje, namještaj tople crvene boje sa plazma televizorom. Moderno, čisto, ugodno. U drugom dijelu porodilišta, na akušerskom odjeljenju nije novo, ali je čisto u sobama u kojima boravi po nekoliko porodilja.
Maja se porodila prije dva dana i zatičemo je dok mazi bebu.
“Svi su tu 24 časa, od medicinskih sestara, do pedijatara”, kaže, dok “cimerke”, potvrđuju njenu priču. “Uz muziku sam imala porođaj, pa zar to nije super? Porođajne sale su odlične”, dodaje jedna od njih.
“Za doručak su bili kroasani, za ručak smo imali ribu, čorbu... Za jedan bolnički obrok sasvim pristojno”, kaže Maja kroz osmjeh, upitana za komentar o salami i hljebu za doručak.
Sve bi voljele da se renovira i akušersko odjeljenje, kao ginekološko. Kupatila su, bez obzira na to, u odličnom stanju, papirnih ubrusa i sapuna ne fali.
Posao od 12 sati dnevno, bez vikenda i praznika: Bogavac kaže da prihvataju kritike i da loše stvari treba ispravljati. Ali, i da ne treba tako lako osuđivati jer, medicinske sestre na ovim odjeljenjima rade po 12 sati. Nemaju vikende, praznike, ni nove godine...
Bogavac kaže da nije toliko važno da li će vam se sestra svakog jutra nasmijati, već da li će vam pomoći kad god treba i brinuti se odgovorno o bebi.
Ukupno šesnaest sestara brine o porodiljama na Ginekologiji i akušerstvu. To je svakako nedovoljno, jer se tu godišnje obavi oko 3.200 porođaja - nekih dana devet - deset, a nekada i preko 20.
Akušersko odjeljenje uskoro bi trebalo da se renovira. Ali, i sada je sve čisto.
“I nama bi bilo ljepše da radimo u boljim uslovima. I mi bi voljeli da porodilje borave u dvokrevetnim sobama”, dodaje sestra Bogavac.
Ali, i sada se trude da primijene savremena znanja i preporuke Svjetske zdravstvene organizacije. Tako, odmah nakon porođaja, porodilja se pokrije sterilnom kompresom, a beba se stavi majci na stomak. Dva sata nakon porođaja beba se drži uz majku, a u porođajnoj sali i u hodnicima čuje se, kao što smo napomenuli, tiha i ugodna muzika.
“Istina, na starom akušerskom odjeljenju nemamo mogućnost da su bebe sve vrijeme sa majkom”, dodaje glavna sestra.
Priče o sapunima, pranju ruku i UNICEF-ov izvještaj, ipak su je pogodile.
“Kada se žena porađa i babice i doktori stavljaju po dva para sterilnih rukavaca, operativno polje se dezinfikuje. Imamo mantile za jednokratnu upotrebu, koje poslije bacimo. To je obaveza koja se ne dovodi u pitanje”, tvrdi Bogavac.
Plate su, ruku na srce, male. Ali, kako kaže sagovornica Portala Analitika, to nije razlog da se posao ne obavlja kako treba.
“Ovaj posao je naš izbor, a motiviše nas želja da budemo humani. Uostalom, sa tom platom, težinom i odgovornošču, u suprotnom, ne biste mogli da radite ovaj posao,” kaže Bogavac.
Nemile događaje iz Bijelog Polja ne želi da komentariše. Jedino poručuje da je odgovornost kad uvijek pojedinačna i da ne treba cijela struka da strada zbog propusta pojedinaca.
A. S.
