Jedan od njih je i zapovjednik vojne baze u Targovistu, stotinjak kilometara sjeverozapadno od glavnog grada Bukurešta, u kojoj je bračni par proveo svoja posljednja četiri dana. Riječ je o penzionisanom generalu Andreju Kemeniciju, koji sa ženom i danas živi u stančiću u blizini. Taj se 78-godišnjak šali kako bi njemu i ostalim penzionisanim državnim službenicima bolje bilo da je Rumunija ostala komunistička zemlja.
"Danas bih imao četiri sobe, a ne dvije", kaže on.
Smijeh, međutim, nestaje kad progovori o Čaušeskuu i njegovom nasljeđu. Kemenici kaže kako mu i danas zamjera što se vojskom služio da pokori sunarodnike.
"I meni je, kao i ostalima u vojsci, bilo zlo od njega. Samo je uzimao od rumunskog naroda, a ništa nije davao zauzvrat. Zato nam je bilo tako loše", kazao je on.
Osim strašnog političkog ugnjetavanja Rumuni su pod Čaušeskuom trpjeli i stalne nestašice hrane, jer je on izvozio većinu rumunske žetve i drastičnim mjerama se borio protiv državnog duga. Kad je svoju ženu Elenu imenovao prvom zamjenicom premijera, stvari su postale još gore. Rumunski dug je uglavnom bio posljedica njegovih megalomanskih industrijskih i infrastrukturnih projekata, zbog kojih je rumunski životni standard pao na dno sovjetskog bloka.
"Od svih komunističkih zemalja, Mađarske, Čehoslovačke, Bugarske i Poljske, kod nas je bilo najgore, osim možda u Rusiji", kaže Kemenici i dodaje: "Kad znamo da je režim rutinski ubijao Rumune, za njega nije bilo druge kazne osim smrtne".
No, kad je policija u Targoviste dovela bračni par Čaušesku, tadašnji pukovnik Kemenici je, kaže, bio spreman da brani diktatora svojim životom. Bilo je to na vrhuncu krvave revolucije, koja je u Rumuniji odnijela stotine života. Vojska je na kraju prešla na stranu demonstranata i zato je bračni par pobjegao. Nekoliko sati kasnije uhapšeni su u Targovistu.
Kemenici kaže kako su mu nadređeni rekli da mora da čuva zarobljeni par i pazi da im se ništa ne dogodi, što je bilo teško jer mnogi vojnici nijesu voljeli arogantnog diktatora.
SEEbiz
