Društvo

OSVRT: Kako je otišla kuja Luna i druge barske priče

U ove predpraznične dane, bezdomni psi i mačke dobili su u Baru neočekivani „poklon“. Umjesto najavljivanog azila, ponuđen im je otrov po ulicama, po šesti put u posljednje vrijeme. Tijela nastradalih životinja osvanula su svuda, od uskog gradskog jezgra pa do daljih barskih kvartova.
OSVRT: Kako je otišla kuja Luna i druge barske priče
Portal AnalitikaIzvor

Prema uvidu aktivista Društva za zaštitu životinja „Sunčani sat“ iz Bara, u nekoliko dana otrovano je preko 50 pasa i mačaka.

U namjeri da prikažu u kakvim mukama ova bića umiru od otrova, ljubitelji životinja su na mreži You Tube postavili posljednje trenutke kuje Lune koja, na žalost, nije uspjela da se oporavi od otrova koji joj je razorio organizam.

lunakaomala

Luna je bila kuja koja je iako bez doma, imala nekoga da se brine o njoj. Od trenutka kada su je napustili vlasnici, do uginuća od trovanja, o Luni je brinuo dječak Stefan Hajduković. Uz pomoć drugova napravio joj je kućicu, kupovao hranu, vodio je na vakcine i preglede kod veterinara. Bio je uz nju i kada se oštenila i na svijet donijela devet štenaca koje je uspio da udomi. Šteta što i oni koju su ovih dana bacali otrov po Baru nisu imali savjest i čovječnost malog, a ipak velikog Hajdukovića.

Istina, u Baru je zabilježeno preko 100 ujeda od strane pasa lutalica i razumljivi su strah i briga roditelja za djecu, starih i nemoćnih da ih ne ujedu psi. Ali, da li je trovanje od kojeg se umire u najgorim mukama, način za „čišćenje“ grada?

Jer, nije da nema humanijih rješenja. Španci prave kućice koje su u vlasništvu gradova a koje se postavljaju onamo gdje se nalaze bezdomne životinje. Turci predlažu hranilice koje ujedno služe da se bezdomne životinje nahrane, ali i za reciklažu nepotrebne ambalaže. Francuzi hvataju, vakcinišu, sterilišu pa puste pse lutalice... Primjeri se mogu nizati.

Uostalom, po Zakonu o dobrobiti životinja od 29. februara 2008, sve opštine su bile dužne da obezbijede azil za napuštene životinje sa primjerenimuslovima, najkasnije do 1. marta 2010. godine. U Baru, iako se bližimo 2015. godini, nema ni kamena temeljca za azil.

Zaista, nije li vrijeme da divljačke „običaje“ ostavimo za nama? Ovakvim neodgovornim postupanjem i „čišćenjem“ danak je mogao biti plaćen i ljudskim životom!

Zašto da ta stvorenja životom plaćaju danak nečije neodgovornosti i nebrige, a nezadovoljstvo javnosti svaljuje na one koji o tim životinjama brinu? Zar jedan takav divljački čin zbog kojeg su životinje umirale u mukama, može proći nekažnjeno i oči zatvarati, jer su stradale „samo“ životinje?

K. ĆETKOVIĆ 

otrovanipsi5otrovanipsi4otrovanipsi3otrovanipsi2

 

lunasa-stencimaluna
Portal Analitika