Opisati Dajerovu kao oličenje zla ne bi bilo pretjerivanje. Procjenjuje se da je od 1860-tih godina do smrti 1896. ubila najmanje 400 beba.Najčešće bi ubijedila neudate i siromašne mlade majke da joj povjere dijete na brigu u zamjenu za novac. Obećavala im je da će njihovoj djeci pružiti bolji život, a umjesto toga bi ih zadavila krojačkim metrom i bacila u reku Temzu.
Njena prva “fabrika za ubijanje” bilo je prihvatilište za neudate trudnice u predgrađu Bristola. Tamo je brinula o očajnim majkama koje nisu imale kuda da odu i obećavala da će im, u zamjenu za novac, zbrinuti djecu, koju je kasnije ubijala. Bilo je to krajem 1860-tih godina.
Sljedećih deset godina vodila je agenciju za smještaj dece u porodicama. Bebama je davala jake opijate da bi ćutale i polako ih izgladnjivala do smrti. Međutim, uhvaćena je na djelu i uhapšena. Nažalost, odslužila je svega šest mjeseci u zatvoru, pošto je osuđena samo za zanemarivanje novorođenčadi.
Kada je izašla iz zatvora, Dajer je pokrenula poslednji i najfatalniji posao u Redingu, u Londonu. Objavljivala je fiktivne oglase parova koji su navodno željeli da usvoje dijete. Mnoge majke vanbračne djece javljale su se na oglase.
Ovoga puta više nije polako ubijala decu, već ih je odmah davila i bacala u rijeku.
Uhapšena je kada je na obalu izbačeno tijelo novorođenčeta uvijeno u papir, na kojem je bila vidljiva njena adresa. Amelija Dajer je uhapšena, a rijeka pretražena. Tada je pronađeno još pet ubijenih beba. Policija, koja je pretražila njenu kuću, saopštila je da je sve mirisalo na trulo meso i da je po cijeloj kući bila razbacana odeća za bebe.
Dajer je proglašena krivom i obješena u zatvoru Njugejt 1896. godine. Novinari su je nazivali “Tvorcem anđela”.
Poslije njene smrti zakon o usvajanju u Velikoj Britaniji revidiran je kako se ovakvi zločini više nikada ne bi ponovili. (Blic)
