"U decembru prošle godine je bilo 69 poslodavaca koji su zaposlili 86 osoba s invaliditetom, od čega ih je 60 zaposleno na neodređeno. Dakle, ovo su podaci o ukupnom broju zaposlenih u 2014.godini, a ne u toku nje. Troje visokoškolaca s invaliditetom je na evidenciji Zavoda za zapošljavanje Crne Gore“, rekla je Vujačić agenciji MINA.
Ona smatra da je situacija bolja s nego ranije, samim tim što poslodavci koji zapošljavaju osobe s invaliditetom imaju subvencije na njihove zarade.
"Ovo je posebno doprinijelo zapošljavanju te populacije, od organizacija osoba s invaliditetom, koje nemaju stalno i sistemsko finansiranje i koje su na taj način uspjele da održe kontinuitet u svom radu, ili kao UMHCG, zapošljavajući mlade s invaliditetom, pruža im mogućnost za sticanje prvog radnog iskustva“, kazala je Vujačić.
Međutim, dodala je, sa druge strane postoji i problem u tome što se još uvijek u najvećoj mjeri osobe s invaliditetom upravo i zapošljavaju u organizacijama koje se nabe tom tematikom i na taj način vrši njihova segregacija. „Istraživanja pokazuju da poslodavci imaju otpor da zaposle osobu s invaliditetom“.
"Ali mislim da je podjednako veliki i ozbiljan problem to što se Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom nije promovisao u praksi, odnosno nijesu se prezentovali rezultati tih zaposlenih i time podsticali i poslodavci drugih sektora, ne samo NVO da zapošljavaju osobe s invaliditetom“, kazala je Vujičić.
Prema njenim riječima, teško je zaista govoriti o pomacima za period od godinu, ali kao najpozitivniji iskorak izdvojila je usvajanje Zakona o visokom obrazovanju kojim su definisana prava studenata s invaliditetom, skoro u identičnoj formi kako ih je UMHCG i predložio u toku izrade Zakona.
"Takođe, kao napredak vidim povećan broj studenata s invaliditetom koji su ove godine upisali fakultet, kao i ukupan broj onih koji su nam se obratili za podršku. Međutim, u drugim oblastima napredak je sporiji, posebno bih istakla problem nepoštovanja zakona i neipusnjavanja obaveza u mnogim oblastima, od pristupačnosti, socijalne zaštite, zapošljavanja, do generalno oblasti ljudskih prava i zaštite od diskriminacije“, navela je ona.
Predstavnice UMHCG nedavno su iskazale nezadovoljstvo situacijom kada je pitanju poštovanje prava osoba s invaliditetom, prvenstveno kad su u pitanju fizičke barijere i nemogućnost pristupa mnogim objektima u Crnoj Gori, a Vujačić je ocijenila da sankcije koje su propisane treba primjenjivati u praksi.
"Nije poznato javnosti da je neki investitor, projektant, izvođač radova ili revident sankcionisan zbog toga što nije ispoštovao Zakon o uređenju prostora i izgradnji objekata u dijelu koji se tiče standarda pristupačnosti za lica s invaliditetom“, dodala je ona.
Samim tim, kako je kazala, generalno je neodgovornost i propuštanje ispunjavanja obaveza i zakonskih normi postalo uobičajena svakodnevnica.
Vujačić je navela da bi se problem nepristupačnih objekata sagrađenih u periodu od 2008. do danas riješio da je država prihvatila mjere koje su predložili, da se definišu Akcionim planom za poglavlje 23 koje su podrazumijevale reviziju svih projekata, građevinskih i upotrebnih dozvola koje su izdate od perioda usvajanja Zakona.
"A u kojima nijesu ispoštovani standardi pristupačnosti, i ponovno prilagođavanja tih objekata iz sredstava odgovornih za kršenje Zakona, kao i unapređenje sistema nadzora nad izgradnjom objekata i striktno poštovanje odredbe Zakona o uređenju prostora i izgradnji objekata, kako bi se poboljšala primjena standarda pristupačnosti za lica s invaliditetom i lica smanjene pokretljivosti“, dodala je ona.
Uz to bi se, kako je kazala, i drugi u narednom periodu odgovornije odnosili prema osobama s invaliditetom.
"Na primjer, usvajanje Akcionog plana prilagođavanja objekata u javnoj upotrebi je pokazatelj nepoštovanja Zakona i opet neodgovornosti onih koji su nadležni. Poseban problem će biti ukoliko se do kraja godine ne utroše sva izdvojena sredstava jer proces prilagođavanja objekata još nije započet. I opet niko neće odgovarati zbog toga“, rekla je Vujačić.
Kako je kazala, Ministarstvo za ljudska i manjinska prava radi u najvećoj mjeri aktivnosti na promociji zakona o zabrani diskriminacije i o zabrani diskriminacije lica s invaliditetom, a sprovodilo je i aktivnosti u cilju ostvarivanja biračkog prava osoba s invaliditetom.
"Mislim da ima prostora da se ovo Ministarstvo uključi i u realizaciji aktivnosti u nekim drugim oblastima i u saradnji sa drugim resorima, kao što su prosvjeta, održivi razvoj i turizam, rad i socijalno staranje. Generalno je problem što institucije često odvojeno rade aktivnosti i ne koordinišu međusobno“, smatra Vujačić.
Međutim, dodala je, da bi se to desilo neophodno je da i Ministarstvo za ljudska i manjinska prava ima više zaposlenih i kapaciteta za oblast ljudskih prava i zaštite od diskriminacije.
"Pozitivno je to što je ovo na osnovu inicijative UMHCG i Saveza slijepih ovo Ministarstvo preuzelo koordinaciju nad donošenjem Novog Zakona o zabrani diskriminacije lica s invaliditetom. Samim tim ovo Ministarstvo će pored promocije koju je i do sada radilo, vršiti i nadzor nad sprovođenjem Zakona“, rekla je Vujačić.
Ona je podsjetila da je procesom izrade još uvijek važećeg Zakona koordinisalo Ministarstvo rada i socijalnog staranja.
Vujačić je saopštila da je konstantna komunikacija UMHCG i univerziteta, kao i pojedinačnih fakulteta, doprinijela tome da se teme koje se tiču studenata s invaliditetom otvore, odnosno da se prije svega o postojanju, pa onda i problemima osoba s invaliditetom govori.
"Zbog podrške koju smo pružali sve veći broj mladih se odlučio na visoko obrazovanje, zbog toga sada u bazi korisnika usluga imamo 80 mladih s invaliditetom koji studiraju u Crnoj Gori na različitim fakultetima. Više nije praksa da mladi s invaliditetom upisuju večinom pravo i socijalnu politiku i socijalni rad već se odlučuju za raznovrsnije obrazovne programe“, rekla je ona.
Prema njenim riječima, veliki broj fakulteta je i dalje arhitektonski nepristupačan, bilo na državnom, privatnim univerzitetima ili samostalni fakulteti. „Iako ima napretka, još uvijek nedostaje sistemska podrška studentima s invaliditetom“.
"Već sam istakla da je usvojen Zakon o visokom obrazovanju u oktobru mjesecu ove godine i on pored oslobađanja od školarine definiše princip afirmativne akcije prilikom upisa na osnovne i specijalističke studije, polaganje ispita na način i u formi koja najbolje odgovara studentu s invaliditetom“, navela je Vujačić.
Kako je rekla, upravo te aktivnosti su se i do sada realizovale na zahtjev UMHCG, navodeći da je sada zakonski osnov garancija da ne smije biti izolovanih slučajeva i da će svi fakulteti morati da primjenjuju iste principe i kada je u pitanju upis, način polaganja kolokvijuma i ispita do drugih vidova podrške.
"Međutim, pored napretka i dalje nedostaju servisi podrške u visokom obrazovanju, posebno imajući u vidu način izvođenja nastave koja nije prilagođena određenom broju studenata s invaliditetom“, dodala je Vujačić.
Ni sama Studentska savjetodavna kancelarija, kako je rekla, nije dobila podršku za funkcionisanje od univerziteta, već samo od Ministarstva prosvjete.
"I tako veliki dio aktivnosti mi u UMHCG radimo u okviru redovnog plana i volonterski. Ovdje pored fakulteta mora da se uključi cijela država i da se poveća budžet koji se opredjeljuje za obrazovanje“, poručila je Vujačić.
