Iako na izborima - bili oni lokalni, parlamentarni ili predsjednički - ništa nije gotovo dok ne stignu službene potvrde, izlazne ankete pokazale su vrlo blisku podudarnost s konačnim izbornim rezultatima. Tako je bilo u oba kruga posljednjih predsjedničkih u Hrvatskoj, kad su rezultati izlaznih anketa konačni ishod "promašili" za pola postotna poena.
Građani su tako, netom po zatvaranju biračkih mjesta, bili upoznati s konačnim raspletom, iako je u oba kruga slijedila neizvjesna večer, smanjivanje razlike u rezultatima kandidata, preokreti i, na kraju, potvrda onoga na što su izlazne ankete ukazivale.
"Odstupanje i u prvom, i u drugom krugu, što je čista koincidencija, bilo je identično - 0,46 posto. Dakle, imali smo prosječno odstupanje ispod pola posto. Smatra se da izlazne ankete mogu pogriješiti do četiri posto, a sve do dva posto se smatra uspješnim", objašnjava "formulu uspjeha" Ante Šalinović, voditelj istraživanja medija i javnog mnijenja u agenciji Ipsos Puls, koja je provela izlazne ankete na hrvatskim predsjedničkim izborima.
U tom smislu objašnjava i što je ključna stvar za kvalitetu rada na izlaznim anketama - napraviti uzorak biračkih mjesta da što reprezentativnije odražavaju ukupnu populaciju birača te unutar svakog biračkog mjesta strogo se držati pravila slučajnog odabira ispitanika.
"Uvažavajući ta dva principa, došli smo do ove razine preciznosti jer smo imali dobar odabir biračkih mjesta, koja su reprezentirala Hrvatsku i potpuno podržavanje slučajnosti odabira ispitanika na samom biračkom mjestu", nastavlja Šalinović.
Anonimne ankete
Na izborima hrvatski građani daju glas na jednom od 6.260 biračkih mjesta, koliko ih ima u Hrvatskoj bez inozemstva, pa je Ipsos Puls za svoja ispitivanja odabrao 150 mjesta i na njima je u prvom krugu anonimno anketirano 13.000, a u drugom 15.000 birača.
I toliki uzorak jedan je od razloga za uspjeh izlaznih anketa, no zanimljivo je doznati i kako se biraju i na koji način anketiraju ispitanike.
"Čistim, jednostavnim, slučajnim odabirom ispitanika, dakle svakog trećeg ili četvrtog, ovisno kako odaberemo, osigurava se reprezentativnost uzorka, jer ne znate strukturu ljudi koji će izaći na izbore. Takvim statističkim pravilima, odnosno zakonom vjerojatnosti, dobit ćete ravnomjernu strukturu", navodi Šalinović.
Objašnjava i kako je proces anketiranja iznimno lak i anoniman za ispitanika, jer anketari ništa ne pitaju, nego biračima daju vrlo sličan listić kao što su imali na biralištu. Osim pitanja za koga su glasali, ima i nekoliko demografskih pitanja koji služe za naknadnu analizu.
"Ispitanik sâm zaokružuje odgovore, presavije listić i ubaci u našu kutiju. Taj proces je potpuno anoniman, jednako kao i samo glasanje, upravo zbog toga ispitanici nemaju ni razloga, niti potrebe biti negativni prema procesu anketiranja. Ključna poanta je u anonimnosti odgovaranja. Zato i dobivamo tako kvalitetne rezultate, jer ljudi imaju povjerenje kad ne moraju ni reći ništa, nego samo zaokružiti i ubaciti papir", dodaje Šalinović.
Rezultate izlaznih anketa u Hrvatskoj posljednjih godina u pravilu naručuju sve tri velike televizijske kuće, koje podijele troškove ispitivanja, te konkretne brojke objavljuju čim se zatvore biračka mjesta. U Ipsos Pulsu takvu praksu objašnjavaju potrebom da se u eteru "vrte" jednaki brojevi dok ne dođu podaci iz Državnog izbornog povjerenstva, koji se potom prezentiraju.
Dva fenomena
Ako su već rezultati izlaznih anketa poprilično točni i pogode pobjednika, javnost se vrlo često ljuti na predizborna istraživanja javnog mnijenja. Uglavnom se optužuju agencije da su im rezultati istraživanja prije, na početku i tokom predizborne kampanje znatno odstupala od rezultata izbora te da tako utječu na birače.
"Nitko ne shvaća i ne želi analizirati stanje da istraživanja javnog mnijenja ne mjere rezultate izbora, nego mjere podršku u općoj populaciji u trenutku mjerenja. U Hrvatskoj su se dogodila i dva fenomena, koja su svima jasna i poznata - 'dogodio' se Ivan Sinčić, koji je tijekom kampanje preotimao glasove Ivi Josipoviću i dogodio se ponovno Hrvatska demokratska zajednica, kao stranka koja, bez ikakvih pozitivnih ili negativnih konotacija, puno kvalitetnije motivira i izvlači svoje birače na birališta. Mediji su potpuno krivo optužili predizborne ankete da su pogrešne, ne uvažavajući da mjere različite stvari i da su ankete mjerile podršku u određenom trenutku", ukazuje Šalinović.
Druga je dimenzija predizbornih istraživanja javnog mnijenja kako ona mogu utjecati na konačnu odluku birača. Pozivajući se na istraživanja, koja je u Hrvatskoj provela Vesna Lamza-Posavec, docent na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, Dragan Bagić odgovara da "predizborna istraživanja mogu imati neki utjecaj na vrlo mali broj birača".
"Većina birača, za razliku od profesionalaca, ne prati istraživanja. Ako ih i uoči, obično ne pamti rezultate, a ako čak i zapamti rezultate, još uvijek ne znači da vjeruje tim rezultatima. Oni koji i vjeruju ne znači da su spremni odstupiti od svog uvjerenja", ukazuje Bagić.
Istraživanje i birači
U tom smislu, konstatira kako predizborna istraživanja na birače mogu djelovati na različite načine.
"Uobičajeno se misli da većina birača 'trči u šator pobjednika', dakle, da se priklanja onoj opciji koja vodi. No, istraživanja su pokazala da postoji i suprotan efekt, da se ide prema onima koji su slabiji, kako bi se uspostavila ravnoteža", nastavlja.
Po njemu, istraživanja mogu imati puno veći utjecaj na motivaciju birača nego na njihovo opredjeljenje te mogu djelovati u oba smjera - i u smjeru motivacije, i u smjeru demotivacije.
"Ako neki kandidat vodi s velikom razlikom u istraživanjima, to može demotivirati njegove simpatizere i motivirati simpatizere druge strane da izađu na izbore. Ako, pak, neki kandidat po istraživanjima nema nikakve šanse za pobjedu, onda to može demotivirati njegove birače", navodi Bagić jednu od mogućnosti.
Konstatira kako se "ne može a priori predvidjeti da li će, u kojoj mjeri i u kojem smjeru istraživanja imati eventualni utjecaj".
"Uobičajena je greška u javnoj interpretaciji istraživanja pretpostaviti da istraživanja idu u korist favorita. U Hrvatskoj imamo puno više primjera koja pokazuju suprotno", zaključuje Bagić.
Izvor: Al Jazeera
