Portal Analitika smatra da treba čuti što više stavova na ovu temu, tim prije što autor nije partijski angažovan. Novovićev tekst objavljujemo integralno, uz naznaku da je riječ o ličnom stavu autora.
„Prilično smo ovih dana „bombardovani“ izjavama pojedinih političkih poslenika, naravno iz redova opozicije, o neophodnosti formiranja Vlade nacionalnog spasa, jedinstva, prelaznoj vladi i kako sve ne...
Čudna je ova inicijativa, iz više razloga.
Šta će Crnoj Gori, današnoj Crnoj Gori, Vlada nacionalnog spasa? Crna Gora ima Vladu, koja obavlja svoje poslove u skladu sa ustavom i zakonom. Ne prijeti nam nikakvo bombardovanje, Bogu hvala, nije najavljena ni neka ekološka katastrofa, elementarna nepogoda, ništa od toga. A opet, svaki dan, u medijima, izjave o formiranju Vlade nacionalnog spasa.
I onda, vrhunac nonsensa: ukoliko se ne formira Vlada nacionalnog spasa, uslijediće ulični nemiri! Možete misliti!
Prosto, zbunjuje sve ovo. Čemu i otkud takve ideje? U vremenu u kojem vam na raspolaganju stoje bezbrojne mogućnosti za političku borbu, od parlamenta do medija i društvenih mreža, šta će vam priča o Vladi nacionalnog spasa? Koga ćete da pridobijete tom pričom?
Sve ovo, zapravo, ukazuje na činjenicu da ponestaje inspiracije, ponestaje ideja da se na pravi način napadne politički protivnik, u ovom slučaju DPS.
Ova Vlada, ili da budem precizniji, Vlada na čijem je čelu sadašnji premijer, nekoliko puta je, istinski, bila Vlada nacionalnog spasa! Nekoliko puta je spasila ovu zemlju, našu zemlju, Crnu Goru, sigurne propasti. A najveća propast koja može zadesiti jednu zemlju jeste krvoproliće, rat, i najgore, bratoubilački rat. Sjetimo se, nijesu prošli vjekovi, bila je Crna Gora u prethodnih dvadeset i nešto godina nekoliko puta na samoj ivici građanskog rata. Ali, Vlada mudrom politikom i odmjerenom retorikom, izbjegnu, nekoliko puta, bez sumnje, potpunu katastrofu za ovu zemlju...
Rekoh, nije ovo bilo davno, ovo su istine koje su svima nama dobro poznate, ali ih neki od nas radije zaboravljaju...
A ne bi bilo loše da se u našoj zemlji, Crnoj Gori, konačno, malo više počne govoriti činjenicama, a malo manje visokoparnim izjavama, koje dolaze iz usijanih glava.
Zato, zaista licemjerno zvuče ovi pozivi na formiranje Vlade nacionalnog spasa. Od čega bi nas ta Vlada spašavala? Od koga? Ne znaju, rekao bih, ni oni koji upućuju ove inicijative. Ali im trebaju ovakve sintagme, ovi pokliči, jer drugi lagano presušuju...
Dvadeset prvi je vijek. Novo doba. Nova Crna Gora. Evropa, NATO, investicije, bolji standard to su teme, a ne spašavanja, nemiri, ulični neredi i ostalo. Treba se prilagoditi novom vremenu, raditi na sebi, mijenjati se. Ili ići sa političke scene. Prosto shvatiti da vas vrijeme gazi. To je, uostalom, osobina pametnih ljudi. Oni znaju kad treba da odu...
Ali ne, rano je za odlazak, bolje je još malo zamajavati javnost praznom retorikom, sa ratničkom pozadinom, tipa „propali ste građani Crne Gore, ali mi dolazimo da vas spasimo. Ne brinite se građani, tu smo mi, vaši zaštitnici, vaši Robin Hudovi, mi ćemo vas spasiti“...
Da, baš...
Nije mi namjera da zvučim maliciozno, ali prošla su ta vremena: nije vrijeme za „oslobodioce“ nego je vrijeme za vrijedne, uporne, obrazovane... One koji razumiju duh vremena i koji mogu ovu zemlju voditi naprijed, ka evropskim i evroatlanskim integracijama.
Naravno, ne sjekira se Vlada i njen Premijer zbog ovakvih izjava. Rade svoj posao, trudeći se da ih ovi „bočni udari vjetra“ ne ometaju sa kursa svebuhvatnih reformi naše države, sa ciljem da Crna Gora, u najskorije vrijeme, bude moderna, razvijena država, uzoran član evropske porodice naroda.
Ne treba se ustručavati i od ovakvog pitanja: ima li i u državoj upravi onih koji nas zamajavaju, koji nas usporavaju? Ima, naravno, ali njihov glas se ne čuje, zato što ih je malo i biće ih sve manje, jer će, neminovno, ispadati iz igre...
Moramo svi shvatiti duh vremena u kojem živimo. Ovo je veoma važno, i na individualnom i na društvenom nivou. Nemojmo se vraćati unazad, okoštalim izjavama, frazama, prevaziđenim ideologijama. Koračajmo naprijed, vedro, optimistično!
Neka se svako od nas upita: da li sam učinio sve, maksimalno sve, da bude bolje mojoj porodici, meni, zgradi u kojoj živim, ulici, naselju, gradu, firmi u kojoj radim, državi u kojoj živim? Da li sam sam zaista učinio sve?
Manimo se, već jednom, i na individualnom i na kolektivnom planu navike, tako crnogorske, da krivca za sopstveni neuspjeh ili za politčki poraz tražimo u nekom drugom. Okrenimo se, opet kažem, napretku, optimističkom modelu razmišljanja, a ne porazima i pokušajima da se porazi opravdaju.
Na taj način biće svima bolje. To je, uostalom, kao konkurencija u poslu. Dugogodišnje prisustvo svjetskih tehnoloških giganata u Crnoj Gori sigurno je natjeralo domaće poslovne subjekte da se trgnu! Da svoje razmišljanje i poslovanje prilagode standardima razvijenog svijeta. Oni koji su to shvatili, danas su uspješni. Oni koji nijesu – zaboravljeni su.
Isto je i u politici: neprestano kritikovanje Vlade, argumentacijom koja na momente djeluje infantilno, stvara kod građana odbojnost, rekao bih i prezir i mislim da se oni koji šalju ovakve poruke moraju zabrinuti za svoju političku budućnost. No, nije moje da ih tome savjetujem...
Ja samo želim da kažem da moramo povesti računa o javnom diskursu, svi koji se bavimo javnim poslom. Ne možemo pričati o prelaznoj Vladi u zemlji u kojoj Vlada funkcioniše i koja po mišljenju relevantnih međunarodnih faktora svoj posao radi veoma dobro! Manimo se takvih izjava. Ne zamajavajmo javnost. To je nedopustivo za javnog radnika koji planira ozbiljnu i dugoročnu karijeru. Uostalom, suprotno je i našoj tradiciji.
Na kraju krajeva, ako nemamo ništa pametno da kažemo, nemojmo ni pričati neprestano, samo zato da bi se stekao utisak kako smo uticajni i kako nudimo nešto bolje.
Nekad je, zaista, pametnije ćutati...
