Kontratorpiljerka "Dague" (“Dag”, odnosno "Bodež") je jedan od dva broda čiji se ostaci nalaze u akvatoriju barske Luke.
Sagrađena je 1908. god. u brodogradilištu Lorienne na Atlantiku. Brod je posjedovao tri parne mašine, koje su mu omogućavale da razvije, za ono vrijeme impresivnu, brzinu od 30 milja na sat, neophodnu za borbu protiv suparnika.
Nosivost mu je bila 731 bruto-registarsku tonu, a u francuskoj floti je pred izbijanje Prvog svjetskog rata, postojao još samo jedan brod slične namjene i konstrukcije. Godišnjak "Navy League" za 1915. opisuje da je "Dague" bio naoružan sa dva topa 37 mm i sa četiri torpedne cijevi.
U sadejstvu sa ostalim brodovima savezničke flote, tokom prve i druge godine Prvog svjetskog rata, ovaj francuski brod je u više navrata pratio brodove koji su donosili hranu i namirnice za stanovništvo Bara, ali i za crnogorsku vojsku.Tako je bilo i 24. februara 1915. godine. Parobrod “Whitehead” je dopremio hranu, uz pratnju razarača “Dague” i “Foulx” koji su ostali na sidrištu. U toku noći počeo je jak vjetar, a kontratorpiljerki “Dague” sidro je počelo da ”ore” po morskom dnu. Zakačilo je austro-ugarsku minu, brod je prepolovljen i potonuo sa 39 članova posade. Od 79 mornara spasilo se njih 40.
Posmrtni ostaci francuskih mornara mirovali su na dnu barskog zaliva više od pola vijeka. A u unutrašnjosti broda nalazila se velika količina aktivnog eksploziva koju niko nije dirao. Onda je zbog neophodnog produbljivanja basena pristaništa, olupina "Daguea" skrajnuta iz lučkog akvatorijuma. Brod je izrezan u nekoliko komada izmještenih na 30-ak metara udaljenosti jedan od drugog, ispod ponta Volujica, u neposrednoj blizini lučkih rezervoara.
Izmještanju olupine 1973. godine, vađenju ostataka poginulih mornara i njihovom prebacivanju u matičnu zemlju, prisustvovao je i francuski vojni ataše u Beogradu. Svake godine vojna delegacija ove zemlje položi vijence na mjesto gdje se nalaze djelovi broda. Međutim, po svjedočenju mnogih ronilaca, posao nije urađen do kraja, jer još ima posmrtnih ostataka nastradalih mornara zatrpanih u mulju.
I "Dague" je doživio sudbinu "Rumije", što se napada podmorskih pirata tiče, pogotovo što je na dubini od 15 metara vjerovatno najpliće potopljeni objekat te vrste u crnogorskom podmorju. Brod je i bukvalno pustošen, s njega je odnijetio sve što se moglo, a građani Bara i danas svjedoče o podvodnom rezanju bakrenih ploča sa trupa “Daguea” i odnošenja u nepoznatom pravcu.
Zanimljivo je da se u barskom Zavičajnom muzeju, koji bi morao biti centralno mjesto sakupljanja starina sa ovih prostora, na prste ruku mogu izbrojati predmeti koji potiču sa "Rumije" ili "Daga". Gotovo ništa od podmorskih relikvija iz barskog akvatorija nije išlo regularnim putevima, kroz institucije sistema. Jedino samo sidro, koje se nalazi u parku Dvorca kralja Nikole, najvjerovatnije potiče sa francuskog broda. Na drugoj strani, javna je tajna da postoje pravi mali muzeji sa eksponatima sa "Daguea" i "Rumije" koji su, istini za volju, dobro očišćeni i stručno konzervirani.
Ž. MILOVIĆ
(fotografije dobijene ljubaznošću arheologa mr Mladena Zagarčanina)
