Nimoj je izgubio bitku sa plućnim oboljenjem sa kojim se borio dugo godina. Kako je sam rekao, probleme je izazvao njegov dugogodišnji pušački staž, iako se tog poroka odrekao prije čak tri decenije.
Prošle nedelje primljen je u bolnicu zbog plućne opstrukcije i komplikacija, a zatim je vraćen u svoj dom u Bel Eru, gdje je i preminuo.
Nimoj je urezao svoje ime u popularnu kulturu kada je preuzeo uloga Spoka 1966. godine, a uniformu Zvjezdane flote je u seriji nosio do prve pauze 1969. godine.
Spoka je oživljavao glasom i u animiranim serijama, video igrama i brojnim filmovima kultnog serijala, a poslednji put, što mu je ujedno i poslednji film, u Džej Džej Ejbramsovom drugom djelu "ributovane" franšize - Zvjezdane staze: Prema tami (Star Trek: Into Darkness).
Njegov umetnički opus nije vezan samo za brod "Enterprajz", jer je Nimoj držao školu glume, bavio se režijom, fotografijom, muzikom, pisanjem i poezijom.
Publici je najpoznatiji po specifičnom pozdravu Vulkanaca (na slici), kao i po vulkanskom blagoslovu "Live long and prosper" (Živi dugo i uspješno), čijom skraćenicom LLAP je završavao svoje brojne tvitove.
U legendarni lik Spoka je unio sebe i svoje životne i religijske poglede, ali je Spok ostavio i mnogo traga u Lenardu Nimoju. O tome je pisao i u svoje dvije knjige "Ja nisam Spok" (1975) i "Ja sam Spok" (1995).
"Do danas osjećam vulkanski uticaj u svom govoru, vidim u sebi društvene stavove Vulkanca, pa čak i logiku i potiskivanje emocija karakteristično za Vulkance", napisao je u jednoj od svojih knjiga Nimoj.
Kako je rekao, da je imao priliku da bude neko drugi u životu, izbor bi bio Spok.
Iz javnosti se praktično povukao 2011. godine, kada je poslednji put prisustvovao konvenciji takozvanih "trekija".
B92
