Američki vojnici uspjeli su da privedu grupu Nemaca, a da kuća ostane netaknuta. To je možda nešto za čime stanovnici ovog austrijskog gradića najviše žale. To je sasvim razumljivo, jer ko bi želeo da živi u gradu koji će zauvjek nositi ožiljak nacizma?
Andreas Majslinger, istoričar iz Insbruka, već godinama pokušava da u djelo sprovede svoju ideju o tome da se kuća pretvori u improvizovani muzej, školu i biblioteku.
- Branau Am In nije mjesto gdje su se činili zločini, to je mjesto odakle je zlo došlo na svijet - izjavio je Majslinger.
Više od tri decenije kuću je koristila organizacija koja pomaže ljudima sa invaliditetom, i u njoj organizovala radionice i druženja. Kada su promijenili lokaciju krajem 2011. godine, gradska vlast se ponovo našla u problemu: šta uraditi sa kućom?
- Ova kuća nama ne treba. Zašto ne bismo smjestili izbjeglice, ili beskućnike u nju? Bolje nego da stoji prazna - izjavio je poslanik u gradskoj skupštini Georg Vodžak.
Konačno rješenje trebalo bi da donese austrijski parlament. Međutim, ima članova vlade koji veoma podijeljeno gledaju na situaciju sa ovim objektom.
- Postoje dva rješenja: kuću treba ili srušiti, ili od nje napraviti nešto što će odbijati svakog nacistu da uopšte i pomisli da kroči unutra - izjavio je Gregor Gisi, jedan od čelnih ljudi Ljevičarske partije Austrije.
- Kada me neko pita odakle sam, uvijek kažem da živim u gradu blizu rijeke koja protiče kroz Salcburg, oko stotinak kilometara od Minhena. Jednostavno me je sramota da kažem da potičem iz rodnog mjesta Adolfa Hitlera - kaže jedan od stanovnika.
Dok se situacija oko kuće ne riješi, najviše trpe - građani. Oni su ti kojima je Hitelr u nasleđe ostavio svoje rodno mjesto.
Oni su ti koji bi najviše voljeli da su nacisti uspjeli da sruše tu kuću, ili još bolje, da se Hitler rodio u nekom drugom gradu, a ne u njihovom Branauu, koji će, na njihovu žalost, vječno ostati upamćen kao grad jednog zločinca.
Izvor:blic.rs
