Vučinić je reagovao povodom izjave Marovića da DPS smatra da pravoslavna crkva u Crnoj Gori, koja je Hristova, a ne ni judejska, ni jelenska, ni srpska, ni crnogorska, treba da se moli za Crnu Goru, njeno jačanje i napredak. Prema njegovim riječima, ona treba da bude njen dio i da se moli za one na vlasti kako piše u crkvenim zapovjestima, i da bude i crnogorska i srpska i pravoslaovna koliko vjera u boga i njegovu moć i ljubav dopušta.
Vučinić, u saopštenju dostavljenom Portalu Analitika, navodi da je po definiciji svaki narod dodijeljen svojoj crkvi na razvijanje hrišćanskih vrlina, dakle, ruski Ruskoj, srpski Srpskoj, grčki Grčkoj crkvi, pa bi red bio i da crnogorski narod bude povjeren Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, a ne beogradskoj patrijaršiji.
"Istovjetno je stanje i u Katoličkoj crkvi, koja kao i pravoslavna, ima univerzalne dogmate i vrlo nacionalne klerikalne strukture. I u formalnom smislu to se očituje u imenu, recimo, Katolička crkva u Francuza kako je njen zvanični naziv. Njena struktura je vrlo francuska i ona je depozit tradicije, kulture i povijesti Francuza. Ne može se dogoditi da na njenom čelu budu i njome upravljaju, recimo Mađari ili Njemci, niti da njenu kulturnu baštinu, koja svjedoči Francuze i Francusku, bilo ko tumači kao, naprimjer, Mađarsku ili Njemačku i koristi protivu francuskih nacionalnih i državnih interesa. E to je, baš problem u Crnoj Gori. Našu crkvenu kulturnu baštinu zloupotrebljava Srpska crkva, tumači našu prošlost kao srpsku, i riječju i djelom, i s oltara i s profesorske katedre podriva ustavni poredak i djeluje protiv naših nacionalnih i državnih interesa. Naravno, da se kao i svaka moli za vlast, kako je savjetuje gospodin Marović, ali srpsku koja stoluje u Beogradu i dinastiju Karađorđevića koja śedi u Bijelom dvoru. A mi se baš tome i protivimo i u toj crkvi stoga se ne prepoznajemo. Ako ne vjeruje, neka to što predlaže Crnogorcima predloži Srbima i Srpskoj patrijaršiji, da se odreknu imena srpskog i brige za srpske nacionalne i državne interese, pa će čuti odgovor", ističe se u saopštenju Vučinića.
On napominje da je Crnogorska crkva obnovila pastoralnu djelatnost prvom prilikom koja joj se ukazala nakon 1918, dakle, 1993. godine i kako Zakon nalaže prijavila se nadležnim organima.
"Uz pismenu prijavu priložila je i Ustav. Da bi joj naškodili, kao preduslov da dobije žiro-račun, od nje je ponovo traženo 2000. godine da se prijavi, ali MUP-u na Cetinju. Ta prijava, i danas služi svim njenim neprijateljima da joj po osnovu nje odriču crkvenost, i dovode u pitanje kontinuitet od vremena Ivana Crnojevića. Ima u vlastima, i neukih i zlih, koji umišljaju da se crnogorsko crkveno pitanje može riješiti najobičnijom promjenom imena cetinjske filijale Beogradske patrijaršije u Pravoslavna crkva, i formalnim proglašenjem autokefalnosti. To je samo formalno rješenje s kojim se nećemo, nesmijemo i ne možemo složiti niti ćemo se ikada složiti. Suština bića svake crkve je u njenom karakteru. Po prirodi, Srpska crkva je srpskog karaktera i duha, ruska naravno ruskog, a mi, baš želimo crkvu koja je po duhu i biću, riječju i djelu crnogorska. To može biti samo crkva koja je po naravi Cnogorska, u kojoj služe Crnogorci po rođenju i uvjerenju, kojima su Crna Gora i njena kulturna baština, tradicija, prošlost i budućnost svetinje. Skupina više stotina klirika cetinjske filijale Beogradske patrijaršije, koji jadikuju za ideologijom poraženom 1945. godine na prostoru od Zidanoga Mosta do Blajburga, nije prikladna da služi u Crnogorskoj crkvi, niti ćemo mi stati pred oltarima na kojima oni služe", zaključuje se u saopštenju.