Energetska zajednica je međunarodna organizacija sa sjedištem u Beču. Njen osnovni cilj je da proširi energetsko tržište Evropske unije na Jugoistočnu Evropu i šire, s osnovom u pravno obavezujućem okviru. Njene zemlje članice, ili ugovorne strane, su Albanija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Kosovo, Makedonija, Moldavija, Srbija i Ukrajina. Jermenija, Norveška i Turska su posmatrači, kao i Gruzija, kandidat za punopravno članstvo u organizaciji.
“Pojava "prozumenata" (prosumers), korisnika koji i proizvode struju, mijenja obrazac po kojem električna energija ide iz velikih elektrana kroz visokonaponsku prenosnu mrežu do niskonaponske distribucije. Distributivne mreže postaju aktivnije, jer nekoliko sati dnevno ubacuju struju. Vlade u regionu vještački održavaju cijene energenata niskim za krajnje korisnike, u namjeri da održe socijalni mir. Ipak, one ne subvencionišu one kojima je potrebna pomoć nego imućne potrošače koji mogu da priušte da plate realne, tržišne cijene struje", rekao je šef Energetske zajednice. Kako je naglasio, samo tržišno bazirane cijene električne energije šalju adekvatan signal za investiranje, dok ranjive potrošače treba podržati socijalnim mehanizmima.
Konstatovao je da pred implementacijom akcionih planova zemalja članica za energetsku efikasnost i dostizanjem cilja uštede energije od barem devet posto do 2020. godine stoje prepreke, zbog nerazvijenosti zakonodavnih okvira (posebno onih koji uređuju energetsku efikasnost zgrada), zatim slabosti kapaciteta institucija i nedostatka finansija.
Na pitanje kako investitori u obnovljive izvore mogu da prevaziđu barijere s kojima se suočavaju u postupku priključenja na strujnu mrežu, Kopač je odgovorio da, generalno, operatori prenosnih i distributivnih sistema u Energetskoj zajednici nemaju iskustva u integraciji i upravljanju sistemom sa strujom koja se generiše povremeno, te da se ponekad "pretvaraju da je problem u manjku kapaciteta mreže".
“Srbija je dobar primjer zemlje koja je usvojila zakone i propise o energiji iz obnovljivih izvora, ali do investicija tek treba da dođe. S druge strane, kapaciteti za energiju iz obnovljivih izvora su u Albaniji povećani zahvaljujući većem broju nezavisnih proizvođača i njihovih hidroelektrana, ali je još dalek put do zaokruživanja pravnog okvira. Nažalost, programi podrške za energiju iz obnovljivih izvora u Bugarskoj i Rumuniji nisu sadržali mehanizme smanjivanja na račun spuštanja troškova na ime tehnologije. Ti programi su naknadno u ogromnoj mjeri izmijenjeni s promjenom politike. Mnogi projekti su zaustavljeni, a te zemlje su postale manje privlačne za nove investicije", naveo je Kopač.
(Balkan Green Energy News)
foto: Nezavisne
