Ona je jedna od posljednjih osoba koja je 16. septembra, kada je ubijen Osmanagić, razgovarala sa njim, a sreli su se u bašti njegovog restorana „Savoja“ u centru Bara, gdje je Osmanagić i ubijen ubrzo pošto je Vukčević otišla iz restorana.
Soraja Vučelić, na zahtjev crnogorske policije, saslušavna je u Beogradu, jer je Crnu Goru napuštila odmah pošto je Osmanagić ubijen. S obzirom na činjenicu da su inspektorima bila potrebna i neka dodatna pojašnjenja, ali i informacije od ove starlete, za njom je raspisana lokalna potjernica, tako da je ona uhapšena čim je ušla na crnogorsku teritoriju. Privedena je sinoć sa tivatskog aerodroma u barsku policiju gdje je nekoliko sati saslušavana, a onda puštena na slobodu.
- Bilo nam je potrebno da nam pojasni neke detalje izjave koju je dala u beogradskoj policiji, ali i da nam odgovori zašto je imala neke kontakte dok je bila u Baru prije Osmanagićevog ubistva, kao i da objasni u kakvim je odnosima sa pojedinim članovima kriminalnog klana Luke Bojovića – kazao je izvor Portala Analitika iz policije.
Prema njegovim riječima, sumnja se da iza Osmanagićevog ubistva stoji beogradsko podzemlje, konkretno Bojovićev klan, čija je produžena ruka u Crnoj Gori bio pokojni Luka Đurović, a Soraja Vučelić, navodno, ima bliske odnose sa pojedinim pripadnicima tog klana kako u Beogradu, tako i u Crnoj Gori.
- Nijesmo još sigurni da je ona baš u vrijeme Osmanagićevog ubistva slučajno bila u Baru i baš tog dana slučajno tražila da se sretne sa njim – rekao je naš izvor, ali i dodao da za sada nema dokaza da je Vučelić bila saučesnik u zločinu.
Ona tvrdi da se sa Osmanagićem pukim slučajem srela baš toga dana, jer joj je od njega bila potrebna usluga. Planirala je da snima spot u Baru i molila je Osmanagića da joj njegov prijatelj pozajmi svoj „maserati“ za taj spot. Kazala je da je to jedini razlog zbog kojeg se sastala sa Osmanagićem.
Soraja Vučelić napuštila je Crnu Goru odmah nakon Osmanagićevog ubistva, što je inspektorima, takođe sumnjiva okolnost, kao i činjenica da je nakon toga otputovala u inostranstvo.
Armin Muša Osmanagić ubijen je metkom iz snajperske puške na terasi svog restorana „Savoja“ u centru Bara, 16. septembra prošle godine. Ubica mu je pucao u leđa, iz automobila koji je bio parkiran preko puta restorana. Odmah pošto je ispaljen metak, napadači su nestali, a pola sata poslije ubistva „reno megan“, ljubljanskih registarskih oznaka, pronađen je zapaljen u slijepoj ulici kod Željezničke stanice. U njemu je bila i puška.
Policija još nije riješila ovaj zločin, iako, kako tvrde, operativno znaju sve, ali nemaju i materijlane dokaze protiv osumnjičenih.
Armin Muša Osmanagić slovio je za vođu drugog po snazi barskog kriminalnog klana i navodno je nakon pogibije Luke Đurovića, čiji klan je bio najmoćniji, počeo da preuzima njihove poslove. Prvo upozorenje stiglo mu je nekoliko mejseci pošto je Đurović stradao u saobraćajnom udesu kod Kotora. U novembru 2013. ubijen je jedan od najodanijih Osmanagićevih saradnika Stefan Đukić. U njega je pucano iz zasjede, ispred zgrade u kojoj je živio. Dok je pokušavao da parkira automobil prišla su mu dvojica napadača i u njega su sasuli više desetina metaka. Osmanagić je nakon toga pojačao mjere ličnog obezbjeđena, a i policija ga je stavila pod pojačan nadzor. Sve je bilo uzalud. Kriminalci su dobili i ovu bitku i 16. septembra prošle godine zatekli enspremne i Osmanagića i policajce.
Osmanagićevim ubistvom nije stavljena tačka na obračun sa njegovim klanom. Dva mjeseca kasnije, 25. decembra, ispred kapije zatvora u Spužu ubijen je Osmanagićev najbliži saradnik Andrija Mrdak. Ubice su ga čekale u zasjedi i u sred dana, pred više desetina svjedoka, ga ubili, a onda bez traga pobjegli. U obračunu je ranjen jedan od napadača, kojem je mrdak pokušao da otme pištolj, ali ni tragovi krvi ubice nijesu dovoljni policiji da ga identifikuje. Vjeruje se da su za sva tri zločina unajmljeni plaćenici iz regiona i da je moguće da se radi o istim osobama.
