Automobil u kojem je bilo nas petoro članova porodice odjednom je počeo da se zanosi po nekoliko metara lijevo-desno; prvo sam pomislio da je pukla guma, ali je sve dileme razriješila cesta pred nama u blizini Ulcinja: kretala se u talasima, kao da je od tkanine...Moguće da je ovo sjećanje na zemljotres u Crnoj Gori 15. aprila 1979. godine opredijelilo dr Srđana Jankovića, diplomiranog građevinskog inžinjera i vanrednog profesora na Građevinskom fakultetu u Podgorici za njegov budući poziv koji, osim edukacije studenata iz oblasti zemljotresnog inženjerstva, podrazumijeva i projektovanje seizmički sigurnih objekata, piše Pobjeda.
Prošle godine je navršeno 35 godina od zemljotresa koji je najjače pogodio Primorje. Na godišnjicu podsjećanja na tu najveću prirodnu katastrofu - koja je samo potvrdila činjenicu da smo trusno područje, sa izraženim seizmičkim hazardom i sve većim seizmičkim rizikom - profesor Janković je objavio udžbenik (Osnove seizmičkog planiranja i projektovanja; za inženjere arhitekture i građevine) koji osim arhitekata i građevinaca može biti interesantno štivo i za laike; drugim riječima sve one koji u svom domenu mogu i potrebno je da doprinesu da se utiče na smanjenje seizmičkog rizika.
Doprinos mogu dati, kako kaže Janković, svi: od države, preko investitora, urbanista i projektanata, pa sve do izvođača radova i građana.
- Na državi je da reguliše propise i usvaja standarde, poput procesa usvajanja eurokodova koji je počeo da se primjenjuje u Crnoj Gori. Na fakultetu je da edukuje studente, koji će sjutra projektovati u skladu sa savremenim principima zemljotresnog inženjerstva, odnosno smanjenja seizmičkog rizika. Jednako je važan doprinos i svakog građanina. Može neko reći, što građanin može da učini. Jednostavno, može da se interesuje za seizmičku sugurnost objekta u kojem, recimo, planira da kupi stan i da traži od investitora projekat na uvid. Ljudi polaze od toga da je zgradu projektovao neko ko zna. Međutim, svuda u svijetu tek zemljotres pokaže da ima loših zgrada. Ako nema te vrste pitanja i pritiska o seizmičkoj sigurnosti objekata, onda bi investitor mogao da rezonuje: zašto bih ja bacao pare kad mogu neprimjetno da zaobiđem regule. To je jedan aspekt individualnog doprinosa za smanjenje seizmičkog rizika . Ima i onih svakodnevnih, na primjer: da vodite računa da iznad kreveta nije teška polica sa knjigama, da u dvorištu kuće obezbijedite stari kameni zid pored kojeg se deca igraju, da se edukujete kako se ponašati u trenutku i neposredno nakon dejstva jakog zemljotresa i slično - ističe Janković za Pobjedu.
On upozorava da je vrlo važno u startu, kada se dozvoljava gradnja, planskim dokumentima definisati zone koje su rizične. Ključnu ulogu u ovoj oblasti, prema ocjeni Jankovića, imaju arhitekte.
- Kao što se dobrim, seizmičkim projektovanjem smanjuje provredljivost zgrade, tako se i kvalitetnim seizmičkim planiranjem smanjuje povredljivost društva u cjelini. Prema prirodi stvari, uloga arhitekata u ovoj oblasti je od presudnog značaja - zaključio je Janković.
Pobjeda
