Tema je zemljotres iz 1979, čija se godišnjica obilježava 15. aprila. A tema, kako kažu u Bar Infu, može biti i zaborav, jer se malo ko u Crnoj Gori sjeća da je prve fotografije i snimke katastrofalnim zemljotresom razorenog Bara snimio upravo on, manje od pola sata od prvog udara, dok je tlo još podrhtavalo.
Evo iz prve ruke kako je Anto Baković doživio taj radni, 15. april 1979. godine, i dane koji su uslijedili:
“Drmnulo je žestoko. Termopeć je iz kuhinje stigla u sobu. Vriska, u hodniku gužva. Familija je pod kontrolom, nema sada izlijetanja u gužvu, no pod dovratnik i čekamo. Smirilo se za pet minuta, izašli na livadu ispred Lamela, smjestio ih u ‘fiću’, moju, staru... i morao sam na posao. To niko nije trebao da mi kaže.
Na Trikonhosu krizni štab. Šefe, snimam? Snimaj. Uzmem aparat, i kameru 16mm. Snimim tri trake sa Topolice. Zgradu Suda i onaj ‘NSU princ’ ispred, fotka koja je obišla svijet, i foto i kamerom, ja snimio.
Trake dam da helikopterom ponesu u TV Titograd. Čude se, ne znaju koji je to reporter. Snimci se razvijaju i odlaze kao prvi u svijet bez potpisa autora. Za dva dana u Titogradu pitam - kako je bilo sa snimcima, oni oduševljeni, daju mi deset traka da nastavim…
Onda su me zaboravili i slavu dodijelili drugom… No, nije bitno. Moj je svijet filma i aparat, a fotografija je moje zadovoljstvo najprije, pa onda ostalo. Srećom, imam negative koji sve dokazuju.
Obišao sam sve u ekipi koja je pravila plan kako planirati pomoć. Iza toga nastala je prva knjiga koja je, zahvaljujući Momu Popoviću ugledala svjetlo dana. U toj knjizi, da je sreće trebala bi imati reprint da se ne zaboravi kako je bilo tada, od 109 slika tačno 102 su moje, autorske. No, ja sam htio da spomenemo i ostale kolege, da se zna da su bili tu”, kaže Ante Baković.
Ž.M.
