"Mislim da smo najviše od koristi svim crnogorskim organima vlasti i svim građanima, ako ostanemo nogama na zemlji i ako im kažemo: nastavite da radite kao i do sada. Kao prvo, zato što to radite prije svega za vas, to ne radite ni za NATO ni za Evropsku uniju, to činite za vas. Stoga nastavimo svakodnevno sa ovim naporima. Drugo, zato što će rezultati doći, kada se radi ozbiljno i kada se dođe do konkretnih procedura onda se vidi i rezultat. Veliki sam optimista", kazao je Del Monako gostujući sinoć u emisiji “Izazov”, Televizije Crne Gore autorke Isidore Šoć.
Del Monako je kazao da je Italija spremna da učini svoj dio po pitanju podrške naporima Crne Gore da uđe u NATO.
Govoreći o svojim utiscima do koje tačke je Crna Gora stigla u ispunjavanju četiri poglavlja za ulazak u Atlanski savez, ambasador je kazao da, iako nije ekspert, smatra da je ispunjeno ono što je trebalo ispuniti i da se Crna Gora opremila jednim gipkim vojnim instrumentom koji se može lako integrisati u strukturu Atlanskog saveza.
“Ne smijemo zaboraviti ni to da svi Crnogorci treba da budu jako ponosni na svoje momke koji pod crnogorskom zastavom služe kako bi donijeli mir i kako bi odbranili mir tamo gdje su raspoređeni a pri tom mislim, na primjer, na Avganistan. Porodice treba da su veoma ponosne, to su sinovi cijele nacije”, istakao je Del Monako.
“Moram reći da je i za nas dobro da radimo sa crnogorskim vojnicima jer tajna saveza je u sposobnosti da se radi rame uz rame i da smo u stanju da se veoma brzo razumijemo u trenucima krize jer u vojnom okruženju nema mjesta oklijevanju, potrebna je perfektna usklađenost, te je stoga to dobro za vas ali je dobro i za nas. Vladavina prava je svakako među glavnim oblastima a ujedno je i najpoznatija oblast jer uvijek mislimo na vladavinu prava kada govorimo o pregovaračkom procesu za pridruživanje Evropskoj Uniji, te nam je ta tema veoma bliska. Određeni napredak tek treba da se postigne: ono što se traži od Crne Gore je ne samo da usvoji zakone – a Crna Gora je usvojila veoma važne zakone – već se traži da se osigura njihova primjena. Postoje stvari koje može da uradi Vlada, postoje stvari koje može da uradi sudstvo. Crnogorski Ustav garantuje nezavisnost sudstva, pa rezultati u sudskim procesima, ili njihov nedostatak, ne zavise od Vlade već od sudstva. Cijela zemlja je u službi poboljšanja vladavine prava. Ja sa moje dnevne posmatračnice mogu reći da prepoznajem ovo zalaganje ali ne negiram daljnje korake koje je potrebnu učiniti. To je proces, reforme se ne primjenjuju od danas do sjutra, traže određeno vrijeme a potrebno je i da sazru. Ali ja sam veliki optimista jer što se tiče puta ka Atlanskom savezu vidim brzu i pozitivnu putanju”, precizirao je italijanski ambasador.
On je takođe podvukao dobre odnose između dvije zemlje, Italije i Crne Gore. On se zapitao kako je moguće oklijevanje za ulazak u NATO s obzirom da tako mnogo ljudi iz Crne Gore ide u Italiju po raznim osnovama.
“Jer vi nas poznajete, mi smo jedna od zemalja NATO-a od prvog dana, dakle vi poznajete Italiju, a po mom mišljenju podaci o podršci su mnogo veći od onih statističkih, od podataka koje mi danas registrujemo u Crnoj Gori koji su za mene pomalo nepoznanica. Ja imam osjećaj da postoji puno ljudi koji u potpunosti podržavaju ali se ne izražavaju, isto kao što ja u Italiji nikada ne učestvujem u istraživanjima javnog mnjenja. Vodim veoma uzdržan diskretan život, ne prihvatam nikada intervjue, preferiram da stvari zadržim za sebe, ali u svom srcu znam što mislim i znam na kojoj sam strani, ja sam ubijeđeni pobornik Atlanskog saveza. Osim toga, po meni, postoji još jedna činjenica: kada govorimo o javnom mnjenju ono što primjećujem jeste da se izbjegava debata o vrijednostima. Ne treba da se plašimo da govorimo o vrijednstima. Ne treba da se plašimo da kažemo da NATO predstavlja vrijednost mira, vrijednost sigurnosti, vrijednost stabilnosti i vrijednost koja stvara prosperitet. Umjesto toga uvijek se ide na praktičnu perspektivu što je u redu jer je svima shvatljivo ali, po meni, pojedincima, porodicama - pri tom mislim na porodičnu strukturu u Crnoj Gori, tradiciju, odnose koje imate, osjećaj za zajednicu koju treba očuvati - mislim da ljudima treba reći stvari onakve kave jesu: NATO je mir i sigurnost. To su temelji civilnog života, to su temelji društva, a onda ide sve ostalo. To je važno. Osim toga javnom mnjenju treba dati objašnjenja koja imaju veoma praktični karakter, osim onih opšteg karaktera. Uzmimo za primjer Crnu Goru, posmatrajmo Crnu Goru kao jedan Ferrari, vaša zemlja je zemlja izuzetne ljepote; vi kada biste imali Ferrari, da li biste ga vozili bez osiguranja ili ne? Ja osiguravam i moje malo vozilo jer želim da budemo mirni i ja i moja porodica. Eto, mi treba da gledamo na NATO kao na jednu veliku polisu osiguranja”, kazao je on.
Del Monako je istakao neke inicijative za ulazak u NATO kao što je nedavno ona koja se održala na Trgu republike u Podgorici. “Eto to su značajne narodne manifestacije koje odlično idu uz jednu više medijsku komunikaciju. Hoću reći, ne postoji distanca između potreba ljudi i cilja ulaska u Atlanski savez. To je veoma konkretno.”
On je kazao da je u tome značajna uloga ne samo Vlade, nego i Skupštine, ali da bi želio da vidi i angažovanje naroda. “Stoga mi je drago da postoji jedno prilično široko parlamentarno krilo, u svakom slučaju većinsko, koje izglasava zakone koji modernizuju zemlju, koje podržava reforme koje okreću Crnu Goru ka budućnosti. Evidentno je da onaj koji je na vlasti ima veću odgovornost jer to je politička odgovornost. Ako ja upravljam jednom skupštinom stanara, ako upravljam jednom zgradom, odgovran sam za ono što se dešava. Vlada je, u suštini, angažovana. Ali ja bi želio da vidim angažovanje naroda.
Del Monako je kazao da Crna Gora i pored svoje ograničene veličine, nudi značajan doprinos NATO-u.
“Sama činjenica slanja zastave, dakle slanja vojnika tamo gdje se brani mir i sigurnost u svijetu je znak velike zrelosti, to je znak da Crna Gora umije da bude na svjetskoj sceni i da je dio međunarodne zajednice i to ne pasivan, ne kao posmatrač već kao aktivni učesnik. Na primjer, Avganistan je zemlja koja se još uvijek bori sa velikim izazovima, ali ti izazovi su neuporedivo manji u odnosu na period od prije nekoliko godina kada smo tamo otišli. Pri tom mislim na uslove za žene i djecu, mislim na siromaštvo, zemlja je značajno bolja. Radi usporedbe, koji je razlog zbog kojeg treba da budemo u NATO-u, to je zato što želimo da zaštitimo našu demokratiju. Želimo da zaštitimo naše vrijednosti, naš mir, želimo da ostvarimo prosperitet i da napredujemo slobodni. Stoga ono što Crna Gora može da učini za NATO jeste da ojača ovu Atlansku zajednicu koja je udruženje vrijednosti, principa. To nisu prazne priče već veoma konkretne stvari. Dovoljno je da pogledamo oko sebe, da pogledamo previranja u cjelokupnoj oblasti Mediterana, na istoku i na jugu. Dovoljno je da pogledamo ukrajinsku krizu pa da možemo dati pravu vrijednost miru i demokratiji. Na kraju krajeva, ono što po meni obični građanin veoma lako shvata jeste da se uporedi sa Italijom ili sa drugim zemljama Atlanskog saveza: nas ima skoro milijardu u okviru Atlanskog saveza, oko 900 miliona nas ima. To je 28 zemalja koje su zajedno već 66 godina, sve su to demokratske zemlje, otvorena društva, napredna tržišta. Sama Evropska Unija je prvi svjetski ekonomski činilac i najveći davalac doprinosa za razvoj. Dakle, sigurno postoji neki razlog ako smo zajedno već 66. godina bez političkih kriza, bez krize identiteta a da nijednom ni na jedan dan nijesmo izgubili naš mir i sigurnost. To su stvari na koje ljudi obraćaju pažnju. Treba preokrenuti problem: da li to činimo zato što smo neodgovorni? Ne, to je naš interes i zato što u to vjerujemo.”
Potom se Del Monako osvrnuo na istoriju svoje zemlje i na njeno iskustvo u NATO-u.
“Italija je ušla u NATO neposredno poslije Drugog Svjetskog Rata. To je pitanje koje sam već imao prilike da javno podržim na vašim ekranima. Ponekad je određenim zemljama teško ući u određenu političku ili vojnu strukturu samo koju godinu nakon sukoba. Kada je Italija ušla, imala je na stotine hiljada mrtvih i još uvijek su ruševine bile na ulicama. Upravo smo izlazili iz strašnog iskustva fašizma. To je bila nova republikanska demokratska Italija. Shvatili smo da se zemlja mora postaviti na dva velika temelja: sigurnost, odnosno nikada više nijedna prijetnja našim granicama i da nikada više Italija ne bude prijetnja svojim susjedima. To je Italija bazirana na miru, na poštovanju demokratije, na poštovanju ljudskih prava. Italija koja se zasniva na svom Ustavu, na našim republikanskim vrijednostima. Dakle, nama je trebalo nešto što će nam garantovati tu sigurnost”, kazao je gost RTCG ističući da sigurnost nije besplatna, a da je svijet prilično teško mjesto za život.
“Krenuli smo praktično kao zemlja u razvoju a sada smo među sedam najvećih svjetskih ekonomija. Dakle, i za to postoji određeni razlog. Osim toga, ulaskom u NATO smo, po meni, izgubili neke stvari, ali pazite dobro: izgubili smo strah, izgubili smo strah od pogleda u budućnost, jer kada uživate garanciju u okviru jedne strukture koja garantuje mir, koja garantuje sigurnost, koja zahvaljujući Evropskoj Uniji omogućava prosperitet i ekonomski razvoj, onda je Italija je zemlja koja može spokojno gledati u svoju budućnost, koja spokojno gleda u budućnost svoje djece. To ne znači da nemamo problema: ekonomska kriza je ekonomska kriza, zasukali smo rukave i iz nje odlično izlazimo. Ali postoji jedna spokojna osnova, mi smo sigurni da su temelji naše zemlje i naše granice nedodorljivi.”
Del Monako je kazao dalje da nije zamislivo ne biti dio kolektivnog sistema sigurnosti.
“Koliko košta neutralnost? Što znači neutralnost? Neutralnost je koncept koji se može primijeniti na sve četiri strane svijeta ili u geopolotičkoj funkciji regija u kojima se nalaze zemlje? Geografija je činjenica, nju zatičemo. Da li je ili nije moguće biti neutralan? Da li smo dovoljno jaki da budemo neutralni? To su prava pitanja jer neutralnost ne znači: ja se bavim mojim stvarima i niko neće doći da me uznemirava. To je dosta pojednostavljen koncept neutralnosti. Potrebno je ipak garantovati nacionalnu nezavisnost, a koliko košta imati odbrambene strukture koje mi omogućavaju da kažem svom narodu: gospodo građani, mirno spavajte jer se ja brinem o tome. Mi sami ne bi mogli garantovati nacionalnu bezbjednost, kazao je Del Monako i dodao:
Pogledajte oko sebe: mi živimo u jednoj izuzetnoj regiji, ali na nekoliko stotina kilometara odavde je rat. Pođimo od Sirije do zemalja Magreba, do Libije. Uzmimo Ukrajinu… ja držim do svoje sigurnosti. Osim toga mi imamo jedan veoma tradicionalan koncept sigurnosti, još jednom da kažemo, veoma akademski, jer mislimo da je sigurnost u opasnosti kada nam na granicu stignu tenkovi jedne ne tako prijateljske zemlje. To su, na žalost, još veoma aktuelni koncepti, na žalost nikada nijesu izašli iz mode. Ali postoje i druge prijetnje sigurnosti kojima se ne možemo sami suprotstaviti. Uzmimo prijetnju koja dolazi od terorizma. To je simetrična prijetnja, to nije konvencionalna prijetnja. Uzmimo velike izazove u ambijentalnom sektoru, uzmimo sigurnost saobraćaja, sigurnost pomorskog saobraćaja. Kada budemo imali Ternin dalekovod moraćemo ga na neki način zaštititi jer je to osjetljiv objektiv, to je važna veza. Jedna zemlja sama za sebe nije u stanju da pruži ovu zaštitu jer je za to potrebna tehnologija, velika naučna istraživanja, velika ulaganja. Kada smo svi zajedno, troškovi su skoro besplatni, a ako smo sami to su ogromni troškovi. Ili, ako se odluči da se ne bude ni na jednoj ni na drugoj strani, da se nema novca za garantovanje sigurnosti zemlje, onda ostajemo izloženi kao proljećni pupoljak. Ako imamo sreće, taj pupoljak će procevetati, a ako ne budemo imali sreće on će uvenuti.”
On je potencirao konkretnu podršku Italije crnogorskim aspiracijama za ulazak u NATO savez.
“Ako uzmemo oblast vladavine prava, s prethodnim ministrom pravde Markovićem smo imali izuzetnu saradnju a već sam uspostavio kontakte i sa novim Ministrom pravde kako bi nastavili i dodatno produbili ovu saradnju. Dakle, ono što možemo da uradimo kako bi radili zajedno, kako bi razmijenili našu praksu, mi to uvijek vrlo rado radimo. Ja kao italijan želio bi da Jadran bude zauvijek jedna oaza sigurnosti. Želio bih da ujutru kada se probudim mogu da kažem da je Jadran bašta mira za sve narode koji imaju privilegiju da žive na njegovim obalama. Želio bi da se očuva njegova ljepota. Eto, u tom smislu da gledamo velikodušno, sa optimizmom i pozitivno na budućnost. U tom smislu sam veoma srećan, želio bi i da Crna Gora uđe u Atlansku aleansu misleći na Mediteran. Vi ste balkanska ali ste i mediteranska zemlja, imate duplu odgovornost. Mislim i da je to odličan signal za cijelu regiju kako bi se dodatno doprinijelo definitivnoj stabilizaciji cijele oblasti zapadnog Balkana. Albanija je već član, Hrvatska je član, Slovenija je član, Italija je član, mi čekamo Crnu Goru.”
On je predstojeću posjetu italijanskog predsjednika Podgorici 26. maja istorijskom, jer predsjednik Italije nije dolazio u Crnu Goru 32 godine.
“To je istorijska posjeta jer već 32 godine Predsjednik Republike Italije nije bio u posjeti Crnoj Gori, a tada Crna Gora još nije bila povratila svoju sadašnju nezavisnost. Moram reći da toplina, ne samo protokol, već toplina s kojom mi se nudi najšira saradnja od strane svih crnogorskih organa vlasti u pripremi ove posjete je nešto što me ohrabruje, što me veoma raduje i što me podstiče da još više radim kako bi posjeta bila besprekorna, kao što su to i naši bilateralni odnosi.”
