Postavku čine portreti, studije i aktovi, etnografski motivi i pejzaži. Publika će biti u prilici da pogleda 44 rada ovog istaknutog umjetnika, nastaliz u periodu od 1895. do 1938. godine. To su crteži na papiru, uglavnom rađenih olovkom, ali i onih na kojima je koristio ugljen i kredu.
Ilija Šobajić rođen je 1876. u Danilovgradu, a umro 1953. godine u Beogradu. Nakon završene Realne gimnazije u Beogradu, kao stipendista Knjaževine Crne Gore odlazi na umjetničko školovanje u Beč 1895, gdje je do 1901. godine učio na Državnoj akademiji umjetnosti. Pred završetak školovanja dobio je Nagradu profesorskog savjeta za studije akta i tom prilikom u Beču mu je priređena prva samostalna izložba. Od 1901. obrazovanje nastavlja u Parizu, gdje 1905. završava Veliku školu lijepih umjetnosti. Za vrijeme školovanja u inostranstvu Šobajić je u Minhenu usavršio tehniku bakropisa i imao niz studijskih putovanja. Obišao je najznačajnije muzeje i zbirke umjetničkih djela u Italiji, Holandiji, Belgiji, Engleskoj, Rusiji i Francuskoj. Uz znanje francuskog i njemačkog jezika, Šobajić je bio umjetnik izuzetno širokog obrazovanja i opšte kulture. Budući da je bio daltonista, skoro da je prirodno bio opredijeljen ka grafičkoj umjetnosti. Po povratku u Crnu Goru, na Cetinje 1905. godine, dobija posao profesora crtanja i kaligrafije u Gimnaziji, na Djevojačkom institutu i u Bogoslovsko-učiteljskoj školi. Boravak na Cetinju, koji je potrajao do 1914. godine, bio je ispunjen čestim angažmanom na kreiranju nacrta za crnogorske poštanske marke, crnogorski novac, te prigodne plakete, medalje... Na Cetinju je priredio i jednu izložbu, sa ruskim kolegom Tirom. Nakon završetka Prvog svjetskog rata i kratkih službovanja u Cetinju i Nikšiću, od 1919. godine do smrti, stalno živi i radi u Beogradu. Po dolasku u Beograd, postaje profesor Večernjeg akta na Umjetničkoj školi. U Beogradu mu je 1926. godine priređena velika samostalna izložba, na kojoj je predstavljeno 300 radova.
Foto: zrcalo.me
