Pozivajući se na nalaz dvojice nezavisnih eksperata iz Holandije i Belgije, zamjenica sudskog sekretara Kejt Makintoš naglasila je, u internom dopisu sudijama i predsjedniku Tribunala, da je liječenje lidera radikala bilo "potpuno u skladu sa nacionalnim i medjunarodnim uputstvima".
Spoljna revizija Šešeljevog liječenja, koju je Tribunal naručio poslije optužbi njegovog ljekarskog tima predvođenog Milovanom Bojićem, pokazala je, navodi se u dopisu, da je
"Šešelj dobio primjerenu medicinsku njegu u pritvoru Tribunala i da primjedbe srpskih ljekara nisu zasnovane na informacijama iz istorije bolesti koja im je bila stavljena na uvid".
Makintošova je primijetila da je Bojićev tim, uz to, optužbe iznio i prije nego što je imao uvid u kompletan Šešeljev medicinski dosije, te da ni pet mjeseci poslije toga nije sudu uputio nikakve preporuke o poboljšanju terapije, iako je na to bio obavezan prema pravilima Tribunala.
I holandski i belgijski onkolog koje je Tribunal angažovao - inače specijalisti za tumore organa za varenje i profesori univerziteta - potvrdili su, nezavisno jedan od drugog, da su "dijagnostički testovi bili primjereni i pravovremeni", kao i da su, "nakon što je Šešelj odbio dalju terapiju", ljekari u pritvoru ispravno odlučili da "kombinuju pomno posmatranje sa dodatnim dijagnostičkim testovima".
Na pitanje mogu li da navedu bilo kakav propust u liječenju Šešelja, obojica profesora - čija su imena u dopisu redigovana - odgovorila su odrečno, a jedan je naglasio da je Šešelj imao "najbolju moguću njegu".
Nezavisni eksperti potvrdili su i ispravnost odluke da se, poslije prve hemoterapije, Šešelj izoluje od ostalih pritvorenika zbog "otrovnih izlučevina" koje su posljedica terapije, kao i da su posle toga preduzete primjerene medicinske mjere, piše u dopisu Makintošove.
Kao jednu od primjedbi Šešeljevih srpskih ljekara, zamjenica sekretara Tribunala navela je i "holandski stav o diskusiji o eutanaziji sa pacijentom i okolnostima pod kojim se takav razgovor vodi". Makintošova je naznačila je da se eksperti nisu izjašnjavali o razgovoru o eutanaziji koji je, kako proizlazi iz spisa u vezi sa optužbama srpskih ljekara, bio vođen sa Šešeljem.
Jedan je napisao da "u dokumentima koje je dobio nije pročitao ništa što bi se odnosilo na pitanje pacijenta u vezi sa eutanazijom". Isti ekspert primijetio je i da se "holandska politika o eutanaziji često pogrešno shvata".
Drugi ekspert izjavio je da "nema nikakvo mišljenje o razgovoru o eutanaziji u vezi sa ovim pacijentom".
U odvojenom, znatno detaljnijem dopisu, medjutim, ljekar iz sudskog pritvora Paulus Falke osvrnuo se na pominjanje "razgovora o eutanaziji", ograničavajući se, zbog ljekarske povjerljivosti, na opšti komentar da se po holandskim propisima "razgovori o odluci o okončanju života vode samo kad sam pacijent pokrene to pitanje".
Zamjenica sekretara Tribunala zaključila je da je "zadovoljna što je Šešelj u pritvoru primio visokokvalitetnu medicinsku njegu i da su to potvrdila dvojica medjunarodno priznatih eksperata u tom polju". Istu takvu njegu, Šešelj će nastaviti da prima ako se vrati u pritvor, naglasila je Makintošova.
Detalje o Šešeljevom liječenju od njegovog dolaska u pritvor, 24. februara 2003, preko postavljanja dijagnoze da boluje od tumora, 22. novembra 2013, do puštanja na privremenu slobodu, 12. novembra 2014, i revizije dvojice nezavisnih specijalista, izložio je, u odvojenim dopisima, ljekar pritvora u Sheveningenu Paulus Falke.
U osvrtu na primjedbe tima Šešeljevih lekara, koje je više puta u javnosti izlagao doktor Bojić, ljekar pritvorske jedinice u dopisu ih pojedinačno i izričito negira.
Tvrdnju srpskih ljekara da Šešelj nije na vrijeme bio obaviješten o terapiji poslije operacije, doktor Falke pobija navodom da je sa Šešeljem i u pritvoru i u bolnici razgovarano o terapiji, prije i posle operacije, i da je o svemu bila informisana i njegova supruga. Uz to, pacijentu je dostavljeni i pisano objašnjenje na srpskom jeziku.
"Što se tiče postupanja sa pacijentom koji je na hemoterapiji kakvoj je podvrgnut Šešelj, ne slažem se sa tvrdnjom srpskih ljekara da, sa medicinskog stanovišta, nije bilo neophodno da se Šešelj izoluje poslije hemoterapije", piše doktor Falke, objašnjavajući da je izolacija bila neophodna "usljed izlučivanja otrovnih elemenata iz njegovog tijela tokom sedam dana nakon hemoterapije i da bi se izbjegao rizik od kontaminiranja drugih pritvorenika i osoblja".
"Šešelj nije mogao ostati u svojoj ćeliji, kao što je sugerisano, zato što je u njegovoj ćeliji velika količina materijala, uključujući i papir, koji bi bio kontaminiran".
Predlog uprave pritvora i lekara da se privremeno premjesti u prazno krilo pritvora, ali da učestvuje u zajedničkim aktivnostima sa ostalim pritvorenicima, uz poštovanje odredjenih uslova, Šešelj je, takodje, odbio, navodi doktor Falke.
On objašnjava da se pacijenti van zatvora poslije iste vrste hemoterapije "normalno vraćaju kući" zbog toga što "porodice prihvataju mali, ali značajan rizik od otrovnih izlučevina". U zatvorskom okruženju, međutim, druge pritvorenike "ne bi trebalo stavljati u poziciju da odlučuju da li da prihvate ili ne prihvate rizik od kontakta sa toksičnim otpadom".
Doktor Falke odbacio je i primjedbu kolege Bojića da neophodni dijagnostički testovi na Šešelju nisu bili obavljani tokom čitave godine. "Upravo je suprotno. Šešelj je podvrgavan redovnim dijagnostičkim testovima i radiološkim pregledima svaka tri mjeseca od laporoskopske operacije", naveo je.
Doktor Falke je kao tvrdnju bez osnova odbacio je i navod srpskih ljekara da je nemogućnost da se utvrdi da li je "navodna metastaza novi rak ili posljedica starog raka" rezultat propusta holandskih doktora da sprovedu još jednu kolonoskopiju.
"Kolonoskopija bi samo pomogla da se dijagnosticira ponovno pojavljivanje prvobitnog tumora, ali ne bi bila od pomoći u sagledavanju širenja ili metastaze tumora". Testovi koji su odloženi zbog Šešeljevog privremenog oslobadjanja dali bi, moguće je, objašnjenje, primjećuje pritvorski ljekar.
Šešelj je 12. novembra prošle godine, odlukom raspravnog vijeća, pušten na privremenu slobodu radi liječenja u Srbiji. Apelaciono veće je 30. marta, usvajajući žalbu Tužilaštva, naložilo prvostepenom vijeću da "smjesta" Šešelju naloži da se vrati u pritvor Tribunala zato što je, izjavom da se neće dobrovoljno vraćati u Hag, prekršio jedan od dva preduslova za boravak na privremenoj slobodi.
Budući da raspravno vijeće to nije učinilo, Tužilaštvo je od apelacionog veća, minule sedmice, zatražilo da ga hitno primora da opozove Šešelja sa privremene slobode.
Apelaciono vijeće je Šešelju, krajem prošle nedjelje, dalo rok od tri dana da se izjasni o tom zahtijevu.
U pritvoru Tribunala, Šešelj je boravio od 24. februara 2003. kada se dobrovoljno predao, odmah pošto je protiv njega bila objavljena optužnica za zločine nad Hrvatima i Muslimanima u Hrvatskoj, Vojvodini i BiH, 1991-93.
Poslije jednog neuspješnog pokušaja i Šešeljevog štrajka gladju, sudjenje je počelo u jesen 2007. Izricanje prvostepene presude bilo je zakazano sa 30. oktobar 2013, ali je odloženo na neodređeno vrijeme zbog izuzeća jednog od sudija na Šešeljev zahtjev. U toku je upoznavanje novog sudije sa procesom u kojem uopšte nije učestvovao, a presuda će biti izrečena kada sudija pročita čitav spis.
