Imamo izuzetnu kulturnu baštinu, značajna kulturna dobra. To su činjenice. Međutim, činjenica je i to da nijesmo baš odgovorni prema nasljeđenom, ali i bogatstvu za budućnost. A čini se i da ne znamo da je kulturna baština identitet jedne države.
Direktorka Uprave za zaštitu kulturnih dobara, Anastazija Miranović, kaže da je stepen očuvanosti sakralnih objekata u Crnoj Gori visok, oko 80 odsto. Ipak, skreće pažnju na devastaciju pojedinih hramova.
"Manastirskog kompleksa Ostrog, Podmajine, Reževići, Ždrebaonik u Danilovgradu, manastiri i crkve na Skadarskom jezeru .. To su sve naši veliki i značajni manastir", nabrojala je Miranović nekoliko vjerskih objekata u našoj zemlji.
A ko upravlja pravoslavnim hramovima u Crnoj Gori i ima li tu nelogičnosti?
"Njima upravlja srpska Patrijaršija kroz svoje četiri eparhije. To su Mitropolija crnogorsko- primorska, Budimljansko-nikšićka eparhija, zatim Zahumsko-hercegovačka i primorska i Mileševska eparhija. Moramo reći da su tu dvije eparhije iz susjedne dvije države, Srbije i Republike Srpske, i nelogičnost je da kulturnim dobrima Crne Gore upravljaju subjekti iz drugih država", ističe Miranović.
istoricar umjetnostiAleksandar Saša Čilikov kaže da devastacije traju decenijama. Eskalirale su posljednjih dvadeset godina. A evo gdje Čilikov vidi problem.
"Da li mi imamo konzervatorski kadar? Imamo, i to vrlo kvalitetan, što lako može da se dokaže. Da li mi imamo zakonsku regulatovu po pitanju ovakve problematike? Imamo, i to potpuno savremenu, sa svim detaljima i svim pravnim normama. Da li se to kod nas primjenjuje i da li se daje novac za to? Niti se daje novac, niti se to primjenjuje", nagašava Čilikov.
"Uprava za kulturna dobra daje nalog tužilaštvu, a ja ne znam da je nekad dosuđeno nešto, možda jeste, ali ja stvarno ne znam. građevinska inspekcija ne reaguje, kao ni Ministarstvo urbanizma i Ministarsvo kulture...", dodao je.
Devastacije hramova najčešće se ogledaju u dograđivanju, pregrađivanju, živopisu, narušavanju pejzažnog okruženja jednog hrama. Uprava za zaštitu kulturnih dobara zato je i reagovala.
"Sve se to može uklopiti, ukoliko se ti subjekti obrate Upravi, koja izdaje konzervatorske uslove i daje saglasnost na konzervatorske projekte, što se u 80 odsto slučajeva ne čini. Ne mogu reći da Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori ne kontaktira državni subjekt, negdje imamo uspješnu saradnju, ali u 70-80 opdsto slučajeva uopšte nam se ne obraćaju. Mi jesmo reagovali. Konkretno, u dva slučaja, kada je u pitanju manastiri Ostrog i Reževići", kaže Miranović.
Čilikov ne vidi samo problem u devastaciji hramova, on upozorava i na odnost prema starim gradovima i starim ruralnim naseljima.
"Šta je sa starim gradovima i starim ruralnim naseljima? To se sve raspada i besumično uništava", opominje Čilikov.
Uprava za zaštitu kulturnih dobara, bar tako piše u zakonu, mora dati saglasnost kako bi se intervenisalo na nekom kulturnom dobru. Nerijetko se to čini na svoju ruku, a Miranović i čilikov smatraju da je krajnje vrijeme da se sa takvom praksom prestane. Jer, čemu zakon ako je samo mrtvo slovo na papiru? (Portal RTCG)
