Promocija knige održaće se sjutra u Dvorani Park u Herceg Novom, sa početkom u 20 sati.
Na promociji će govoriti Minja Bojanić, Stevan Koprivicia, Voislav Bulatović, Bosiljka Pušić, Marija Čolpa i Vesna Matković Đurović.
Maja Anić Antić udata Matković rođena je 5.maja 1947. godine u Zagrebu. Osnovnu školu je završila u rodnom Zagrebu, gimnaziju u Herceg Novom, a književnost i francuski jezik diplomirala na Uneverzitetu u Zadru.
Radila je kao publicista u informativnom centru u Radio Herceg Novi. Kao novinarka, posebno senzitivnog, ali svakako prefinjeno izoštrenog pera, bila je stalni dopisnik „Večernjih novosti“, dok se honorarnim uradcima isticala u dugogodišnjoj saradnji sa časopisima „Boka“, „Žena“ i „Duga“.
Bila je urednik novinskog lista građevinskog preduzeća „Prvoborac“ u Herceg Novom.
Umrla je 05. maja 1993 godine.
.Majina aleja velikana
(Nad rukopisom odabranih intervjua "Korektura života", autorke i znamenite Novljanke Maje Matković)
"Labirint nepredvidive i nedokučive podsvijesti, čini se, u jednom času presudio je i da slovo o ovom, izvjesno, impresivnom kolegijalnom štivu, “otvorim” zbilja čudesnim epitafom jednog od mojih drevnih prapredaka – Bogumila, iz daleke 1389, a koji kaže:
Živjeh, al vodom ne zgasih žeđ,
ni plodovima zemlje ne utolih glad,
jer se glad i žeđ
vraćahu svaki dan u utrobu moju,
kao što se vraćah ja iz polja kući svojoj isti,
al za taj dan drukčiji.
I stalno mišljah na tebe gospode,
i sa molitvom tebi sklapah obnoć oči svoje,
i sa molitvom tebi s jutrom ih otvarah,
kao što se s jutrom otvaraju prozori dveri
doma tvojega i mojega.
I stalno te čekah i nadah ti se stalno,
al ti se ne pojavi, niti mi se obznani.
Samo muk.
I rodi se sumnja u duši mojoj
sumnji nesklonoj,
da i ti negde ko ja ovdi,
uzalud ne čekaš spasenje od mene.
I sa tom teškom mišlju legoh pod ovaj biljeg,
i tu misao urezah u tvrdi kamen,
da onaj koji pročita vidi ko će od nas dvojice
prvi dočekat spasenje.
Tek sporadično, a potom i relativno kratko, nažalost, poznavao sam pomalo i samozatajnu koleginicu Matković, koja je godinama i predano, baš poput skrušene monahinje, u novskom lokalnom listu iza sebe ostavljala osebujan novinarski «vez». Odnosno, šaroliku i raskošnu žurnalističku «čipku», uglavnom satkanu od naše svakodnevne profesionalne «groznice» s varljivim crnim slovima kojima bi, na nevinoj bjelini novinske hartije, valjalo optočiti i sačiniti «ram po mjeri» za ogledalo naše svakodnevice.
No, među ovim koricama i iz njenog pera, besumnje je Majin i najznačajniji opus - bogata riznica, raskošna i široka lepeza od više desetina razgovora sa uglednim stvaraocima, društvenim pregaocima i umnim pamtišama iz minulog i veoma turbulentnog 20. vijeka. Dakako, odavno su požutjele i «ovoštile» se novinske stranice na kojima su «opečaćeni» i ovih na hiljade pitanja i odgovori znamenitih sagovornika, uglavnom s područja već odavno i u krvi tragićno upokojene SFRJ, ali i širih prostora.
Ovo dragocjeno štivo, koje iskreno preporučujem svima, ujedno je i veoma značajan dokument o jednoj epohi na ovim vazda trusnim balkanskim predjelima, uz naglašenu notu i mediteranskog «miksa». Kao konstante osvjedočenog preplitanja ljepote ovog podneblja, ali i vaskolikog zla koje za njom i ovuda uporno tabana. Knjiga svakako ima i svoju edukativnu vertikalu. Jer, osim što ih zaboravu otima, ona dolazećim generacijama ostavlja osebujnu galeriju novinskih portreta zbilja izuzetnih imena, a koji su svojim životom i djelima ostavli zavidan, te počesto čak i planetarno vrijedan civilizacijski i kreativni trag. Jer, kad se već danas i primjera radi, pomenu; Mihailo Lalić, Dušan Kostić, Džumhur, Momo Kapor ili Milivoj Jugin... sadašnjim i dolazećim generacijama to već, čini se, zvuči tek poput zabavnog pitanja za kakvu «kviskoteku»!? Dakle, veoma malo ili gotovo – ništa!?
Izvjesno, onima sa hroničnim viškom lubopitljivosti, a pogotovo generaciji budućih naučnih trudbenika društvenog usmjerenja, ova knjiga biće svakako dobrodošla i kao solidan kamen za fundament pri pokušaju bilo kakve rekonstrukcije naše društvene zbilje, kao i brojnih dramatičnih mijena tokom prošlog vijeka. Među sagovornicima Matkovićeve većina njih bili su i emotivno veoma vezani za Novi i Boku, a mnogi su ovoj veoma zavodljivoj i našoj «kriški» Mediterana ostali privrženi i do svoje potonje ure. Stoga i ovakav naslov ovom osvrtu, pošto me knjiga, sasvim razložno, uz ostalo, podsjeća i na zavidnu novsku «aleju velikana». Gdje u zaslužnom knjiškom tihovanju oni «počivaju» i na stranicama odabranih intervjua vrle nam koleginice.
Nažalost, prerano i na prečac, velikanima u toj aleji pridužila se i - naša Maja", napisao je Bogumil Minja Bojanić.
rtcg.me
