Ispred Višeg suda je ogromna gužva, i svi zainteresovani nisu uspjeli da uđu u sudnicu. Policija je sprovela tri pripadnice ogranizacije "Žene u crnom", a u sudnicu je pokušao da uđe i generalni sekretar "Obraza" Mladen Obradović.
Prisutni su i brojni pripadnici Ravnogorskog pokreta.
Izricanje odluke je počelo nešto poslije 11 časova.
Sudija sada obrazlaže zašto je odlučio da Draža Mihailović bude rehabilitovan.
Prijedlogom za rehabilitaciju traženo je da se poništi presude od 17. jula 1946. godine kojom je Mihailović osuđen na smrt strijeljanjem i oduzeta mu građanska prava.
Prvi zahtjev za rehabilitaciju podnio je Mihailovićev unuk Vojislav Mihailović 2006. godine, a kasnije mu se pridružilo još nekoliko udruženja i stranaka.
Ukoliko sud usvoji zahtjev za poništenje presude i rehabilituje Mihailovića, ta odluka će biti konačna.
Pošto je ovaj postupak jednostranački, pravo žalbe postoji samo u slučaju da zahtjev za rehabilitaciju bude odbijen.
Tokom ovog višegodišnjeg postupka, koji je izuzetno skretao pažnju javnosti i bio medijski propraćen, sud je saslušao desetine svjedoka, mahom istoričara, preslušao audio snimke sa suđenja i prikupio drugu dokumentaciju.
Ovo je inače jednostrani postupak i nema druge - suprotstavljene strane, ali ga je posljednje godine, sa obrazloženjem "javnog interesa" pratilo i Više javno tužilaštvo u Beogradu.
Prijedlogu za rehabilitaciju koji je podnio Vojislav Mihailović pridružili su se 2009. godine Srpska liberalna stranka, sa Kostom Čavoškim na čelu, Udruženje pripadnika Jugoslovenske vojske u otadžbini, Udruženje političkih zatvorenika i žrtava komunističkog režima, profesor međunarodnog prava Smilja Avramov i drugi.
Predlagači zahtjeva tvrde da Mihailoviću nije bilo omogućeno pravo na odbranu i da nije vidio svog advokata do početka suđenja. On nije imao ni pravo na nepristrasan sud, a optužnica mu je uručena sedam dana pred suđenje. Nakon dva dana od izricanja sporne presude Mihailović je strijeljan u Beogradu.
Posebna Komisija utvrđuje tačnu lokaciju na kojoj je strijeljan, jer se pretpostavlja da su njegovi posmrtni ostaci prebačeni na drugu lokaciju.
Mihailović inače nema grobno mjesto.
U nedostatku drugih dokaza o Mihailovićevoj smrti, rješenjem Prvog osnovnog suda u Beogradu 2013. godine kao datum smrti Mihailovića utvrđen je 17. jul 1946. godine, pošto je sud utvrdio da je tog datuma strijeljan.
Izvor i foto: blic.rs
