Njenog potencijalnog ''izazivača'' na budućim saveznim izborima, šefa Socijaldemokratske partije (SPD) Zigmara Gabrijela poželjelo je za svojim stolom, međutim, svega devet odsto Njemaca i on se time našao na sedmom mjestu skale od 10 političara.
Odmah iza Merkelove, na drugom mjestu je Gregor Gizi, šef Ljevice, opozicione partije nastale spajanjem nasljednika bivših istočno-njemačkih komunista i WASG stranke nezadovoljnih SPD-ovaca, koji važi za veoma rječitog i visprenog političara sa njemačkog istoka.
Ovaj pravnik je dobar govornik, sa pravom primjesom humora i za njega se kaže da odlično komunicira sa publikom i da po mustri ''tačka jedan, tačka dva, tačka tri...'' povezuje svoje argumente tako logično, da ga svako razumije, a ne samo njegovi ljevičarski slušaoci.
Na trećem mjestu je predsjednik republike Joahim Gauk, bivši harizmatični sveštenik iz Rostoka i borac za ljudska prava u nekadašnjem DDR, zatim slijede ministar odbrane Ursula fon der Lajen, pa šef partije Zeleni Džem Ezdemir, prvi Njemac turskog porijekla na čelu jedne partije.
Najstariji član vlade, ministar finansija Volfgang Šojle je na šestom mjestu, na sedmom je Gabrijel, na osmom iskusni političar zelenih Jorgen Tritin, pa šef desničarske i euroskeptički raspoložene ''Alternative za Njemačku'' Bernd Luke i na kraju je ministar odbrane Tomas de Mezijer.
