Milan Lane GUTOVIĆ: Očaj je veliki energetski izvor

Ovo što se sada događa na svijetu, ne samo u ovoj sredini, nego i u Srbiji i regionu, to je ono "smutno vrijeme". "Smutno vrijeme" nas asocira na ono što je bilo bistro, a sada je mutno, zato što je nešto - neka sila, neka energija - taj mulj sa dna digla i pomutila bistrinu. Uz taj mulj koji se digao sa dna i došao do površine, gdje mu nije mjesto, digli su se svi ti rijaliti programi. To je potpuno prirodno; neprirodno je samo to što ima toliko poklonika, kazao je za Portal Analitika doajen glumišta ovog regiona - pa i šire - Milan Lane Gutović.
Objavljeno: 24. 05. 2015 - 01:32 Promjenite veličinu teksta: A A A

Ovaj nezaustavljivi glumac i autor, jedan od prvih koji je kratke komične forme i stand-up uspješno predstavio širokoj publici, u petak je boravio na Cetinju kao jedan od specijalnih gostiju prvog MIT Festa. Radno popodne u Prijestonici počeo je radionicom za mlade glumce cetinjskog Fakulteta dramskih umjetnosti, a nastavio izvođenjem poznate predstave "Obično veče" koju sam osmišljava i izvodi već više od deceniju. U tom, za njega, "prirodnom ambijentu" već ga je vidjela publika širom svijeta, od Moskve, preko Beča, Londona, Pariza, Ciriha, Ženeve, Johanesburga, Njujorka, Toronta, Čikaga, Vankuvera, Montreala, do Sidneja, Melburna, Perta, Brizbejna, Velingtona, Ouklenda i Pekinga.

Sreli smo se s njim nakon te cetinjske "Obične večeri" kao bi razgovarali o "običnim temama" - umjetnicima, publici i pozorištu danas.

ANALITIKA: U odnosu na ono što ste očekivali, na što se naišli danas na Cetinju, kada ste studentima Fakulteta dramskih umjetnosti sa Cetinja držali radionicu?

GUTOVIĆ: Moja očekivanja nisu bila iznevjerena, jer zaista nisam ništa očekivao. Dakle, potpuno su ispunjena. Očekivao sam da kažem ono što sam imao da kažem. To su mi dozvolili, nisam prekidan. Govorio sam o ulozi pozorišta, značaju pozorišta i glumca u svijetu uopšte, a posebno u savremenom društvu.

2405lane2ANALITIKA: Da li je savremeno društvo zatvorilo vrata jednom dijelu umjetničkog svijeta, a otvorilo nekom drugom? Da li su zatvorena vrata toj "umjetničkoj zabavi", koja je nekada imala izuzetno visok kulturni nivo, a otvorila nekoj trivijalnoj?

GUTOVIĆ: Različiti tipovi ljudi žive na svijetu. I to je dobro, jer ta različitost, u stvari, dozvoljava pametnima da primjete koliko su pametni, jer to ne bi znali da nema glupih. Isto tako, intelegentni - da nema neinteligentnih - to ne bi ni znali. I - da nema tih tužnih zanimanja, kao što su to za televiziju, recimo, "Parovi" ili slični rijaliti šou programi u kojima sam čak i ja jednom učestvovao, doduše, kao gost, a ne kao akter. Ovo što se sada događa na svijetu, ne samo u ovoj sredini, nego i u Srbiji i regionu, to je ono "smutno vrijeme". "Smutno vrijeme" nas asocira na ono što je bilo bistro, a sada je mutno, zato što je nešto - neka sila, neka energija - taj mulj sa dna digla i pomutila bistrinu. Uz taj mulj koji se digao sa dna i došao do površine, gdje mu nije mjesto, digli su se svi ti rijaliti programi. To je potpuno prirodno; neprirodno je samo to što ima toliko poklonika. To bi trebalo da bude neprirodno, ali s obzirom na to da imam ovoliko godina, pa poznajem i svoju publiku i vašu publiku, meni je to zanimljivo i, ipak, prirodno.

ANALITIKA: Koliko "neprorodnog" izaziva u glumcu otpor i reakciju, poput onih koje predstavljaju Vaše predstave koje radite više od dvije decenije, prvo "Kabare", pa sada "Obično veče"?

GUTOVIĆ: Zabave ovoga tipa su one man show, stand up komedija. Ne znam kako se to zove, jer mi nemamo čak ni neki izraz koji bi to zamijenio. Uzimamo to iz engleskog, kao slijepci. Da, slijepac je bez očiju, a mi smo ovdje bez jezika. To je nemoguće, ali izgleda da ipak jesmo bez jezika za ovu vrstu "sljepila". Ovakve zabave uvijek imaju publiku, zato što izbjegavaju trivijalnost, izbjegavaju vulgarnost, a bavi se i jednim i drugim, ali na način koji bi trebalo da bude bliži inteligentnom čovjeku. Imam sreću kod publike, što znači da takvi ljudi koji vole tu vrstu humora postoje i danas. Naravno, uz mene niče još stotinu vrsta pozorišta, među kojima su vjerovatno i neki ljudi koji su počeli da se bave ovom vrstom pozorišta. O tome ne znam mnogo, jer nisam gledao ni jednog svog konkurenta, ali pretpostavljam da se on na isti način odnose prema publici kao ja.

2405lane3ANALITIKA: Kako se Vi snalazite u ovom vremenu, kada je mulj izašao na površinu, i odakle Vam energija za to?

GUTOVIĆ: Očaj je veliki energetski izvor. Znate, kada se nađete u bezilazno situaciji, i ako ste sakati, postanete veoma energični. Ja sam penzioner, nisam više u nekom pozorištu, i sa izvjesnom dozom - ne više čuđenja, zato što sam proveo ovoliko vremena u pozorištu - već gađenja gledam na ove tendencije kojima ide pozorište danas. Gađenje imam ne zato što je to novo pozorište, nego zato što su se u pozorištu pojavile nove barabe, svježe barabe, koje se bave iluzijama, "ćiriba-ćiribu" vještinama kojima bi oteli novac. To rade ne da bi pokazali nešto novo u pozorištu - makar i pogrešno - nego samo da bi prevarili nekoga. Zato imam to gađenje. I u tom pozorišnom mulju, pretpostavljam da postoji jedan rod glumaca koji je predodređen za tu vrstu djelatnosti.

ANALITIKA: Da li mislite da bi neko ko je dio pozorišne istorije ovih prostora bio u stanju danas da taj mulj povuče na dno, vrati ga gdje pripada i da ponovo isplivaju prave vrijednosti?

GUTOVIĆ: To pozorište već postoji, ali ono ima vrlo malo publike. Jer ta publika koja bi mogla da gleda ono o čemu govorite - o tom čistom pozorištu, klasičnom pozorištu - ta publika više nema materijalnih sredstava da dođe u pozorište. A to pozorište košta. Vrijednost tog pozorišta su razumjeli veliki duhovi koji su vodili države, pa su donirali te "akcije". Ako ne doniraš pozorišta, ako ne dotiraš, ne plaćaš pozorište, onda je sve ovo potpuno prirodno. Jer, ako se ne šišaš, prirodno je da ti se stvore vaške. Tako je sasvim prirodno da se stvori ova druga vrsta pozorišta, jer ti - kao vođa države, predsjednik ili neko vijeće koje možda daje novac za kulturu - ne osjećaš da postoji razlog za davanje tog novca.

ANALITIKA: I do kada će tako da bude?

GUTOVIĆ: Bilo bi prirodno da se ovo završi nekim slomom, nekom kataklizmom. Ovo sada je "krešendo", u muzičkom smislu, poslije kojeg bi, otprilike, trebalo da dođe do onoga što se u muzici zove "razrješenje". To znači da bi prirodno bilo očekivati tako nešto.

K.J.

Foto: pulsonline.rs, novosti.rs

Komentari: 2

KARA RADUSIN

24. 05. 2015 - 09:38

Kako reći primitivcima i glupima za to njihovo stanje svijesti.Nema te alhemija koja može podesiti njihove senzore u talamusu,da razlikuju umjetnost od kiča.Danas veliki broj intelektualaca prati razne blam rialite kao"Grand","Parove","Farme"ili zurenje u Indijske,Turske i Latino-Američke serije.
Novi komentar