Ona je podsjetila da su samo od početka godine u Crnoj Gori zatvorena četiri medija. „U samo jednom od njih, i to u onom najmanjem koji je zapošljavao svega nekoliko ljudi, zaposlenima nisu ostala dugovanja po osnovu zarada. U svakom drugom slučaju radnici su oštećeni. Oko 15 medija ima blokirane račune, prema podacima Centralne banke, nekima od njih računi su blokirani i godinama“, kazala je Camović.
Dugovanje zarada u pojedinim medijima je praksa, a najnovija pojava je da poslodavci koji duguju plate počinju da glume žrtve i da se čuju glasnije od onih koji za njih rade besplatno. Pa su zato primorani da se brane od zlih sindikalaca i pod pritiskom „maltretiranja“ ljudi koji su se drznuli da pitaju za svoje plate, i da ih nazivaju bagrom i ostalim pogrdnim i prostačkim nazivima, dodala je ona, naglašavajući da su poslodavci i dalje jednako bahati prema ljudima koje zapošljavaju.
„U crnogorskim medijima, kako je pokazalo nedavno istraživanje OEBS imamo novinare koji svakodnevno rade po 12 ili čak 15 sati dnevno. Otkazi koji se dešavaju već godinama su toliko drastični da su oni koji i dalje imaju posao prinuđeni da pokrivaju po više radnih mjesta odjednom i to za manju platu. To naravno utiče na kvalitet posla koji obavljaju, na krajnji proizvod koji se nudi čitaocima i gledaocima ali i na psihu novinara i novinarki.
Od novinara se očekuje da pišu o kršenju prava zaposlenih u ostalim djelatnostima, i takve priče se objavljuju u medijima. U istim medijima u kojima se dešavaju gora kršenja radnih prava od onih o kojima se piše“, navela je predsjednica Sindikata novinara.
„Koliko je to licemjerno?! Kako se može od čovjeka kojem je zabranjeno da se bori za sebe očekivati da se izbori za nekog drugog, za bolje društvo? To su paradoksalna pravila po kojima su zaposleni u crnogorskim medijima prinuđeni da žive.“
Camović je kazala da su otkazi novinarima u crnogorskim medijima redovna pojava.
„A kako se biraju ljudi koji će biti otpušteni je takođe sumnjivo. Primjera radi, tiraži su nikad manji kao i gledanost ključnih informativnih emisija. To znači da preduzete mjere ne daju željene rezultate. I šta će naši poslodavci da urade povodom toga – nastaviće da daju otkaze i smanjuju plate. A ja pitam – kad će na red za otkaze da dođu menadžeri i ljudi koji uređuju novine? Jer oni su ti koji su sa 15 ili 20.000 prodatih primjeraka tiraže sveli na 3-4.000 primjeraka. Njihove politike su dovele do toga jer novinarima nije dozvoljeno ni da iznose svoja mišljenja, a ne da očekuju da ta mišljenja budu uvažena. Sumnjam da je neko od direktora ili glavnih urednika pomislio da je problem i njima, iako su na tim mjestima po 10 ili više godina“, kaže Camović, dodajući: „Lakše je pričati o demokratiji nego praktikovati je i ponašati se robovlasnički, a govoriti o slobodi medija. Na koga se odnosi ta sloboda medija, ko tu treba da bude slobodan? To nije toliko apstraktan pojam koliko neki žele da ga predastave jer odgovor je jasan – nema slobode medija dok nisu slobodni oni koji čine medije. I to treba često ponavljati.“
Mogens Blicher Bjeregard, predsjednik Evropske federacije novinara je kazao da su u ovom dijelu Evrope sloboda medija i bezbjednost važna pitanja. „Novinari ne pristaju da se prijetnjama ućutkivani. Mi smo tu da kažemo naše priče, da osiguramo dalji razvoj demokratije. Podstičemo naše vlade da privedu pravdi sve počinioce, sve međunarodne međuvladine instituciuje su pokušale da se iznađu pravi mehanizmi za borbu protiv nekažnjivosti, uglavnom putem deklaracija, ali nažalost nijesu preduzete konkrtne aktivnosti.
Janina Hrebičkova, šefica Misije OEBS u Crnoj Gori je kazala da samo sa slobodnom i pluralističkom medijskom scenom, u kojoj postoji uspostavljen i prihvaćen odgovarajući balans između zakonodavnog okvira, profesionalnih principa i dobro koordinisane medijske samoregulacije, adekvatne medijske slobode i uslovi za dalji razvoj medija mogu biti zagarantovani.
„Nema sumnje da se zbog njihovog svojstva da djelotvorno oblikuju javno mnjenje, mediji s pravom smatraju četvrtim stubom demokratije. Da bi se oni u bilo kojoj zemlji razvijali i obavljali svoju dvojaku ulogu – informisali javnost i istovremeno bili kontrolori sprovođenja javnih politika, prateći i preispitujući rad različitih institucija, mediji treba da budu nezavisni i slobodni. Međutim, pitanje je kako novinari mogu biti nezavisni i slobodni ako se njihova radna prava ne poštuju u potpunosti. Kako novinari mogu biti nezavisni i slobodni, a da istovremeno kroz svoj rad i izvještavanje ne osvjetljavaju pitanje poštovanja ljudskih prava svakog pojedinca?“ – pitala je Hrebičkova.
