Poremećaji u društvenim odnosima, ekonomska kriza, štetne posledice po okolinu i lične tragedije - sve to omogućava usvajanje novih tehnologija, a u narednih 20 godina situacija će se dramatično pogoršati. Neke od ovih pojava izazvaće smrt velikog broja ljudi, tvrdi Volak, koji ističe da mu je želja da upozori javnosti i političare da donesu neke teške odluke, vjerujući da bi na taj način mogao da se riješi veliki broj tih problema.
Na žalost, malo toga govori u prilog tome da će ljudi i vlade imati volje, mudrosti i odlučnosti da donesu te odluke. Štaviše, smatra Volak, postoje razlozi da vjerujemo da su takve krize neizbježne i da će se nevolje povezane s novim tehnologijama ubrzano širiti.
Deformisane bebe majki koje su koristile sedativ “talomid”, Černobil, eksplozija u hemijskoj fabrici u Bopalu (Indija), spejs šatl “Čelindžer” i izlivanje nafte sa naftne platforme “Britiš petroleuma” - sve su to primjeri tragedija za koje je djelimično odgovorna tehnologija.
Spisku možemo da dodamo i tehnologije svjesno osmišljene u svrhu uništavanja: gasne komore u Aušvicu, bacanje zapaljivih bombi na Drezden i atomskih bombi na Hirošimu i Nagasaki, korišćenje agensa “Orindž” u Vijetnamu, napadi sarinom u tokijskoj podzemnoj železnici, kao i opasnosti koje prijete od širenja krstarećih raketa i biološkog oružja.
Brojne nove opasnosti prijete od tehnologija koje se još razvijaju. Otkazivanje važnih informacionih sistema (npr. usljed sajber napada) moglo bi da izazove veliku krizu banaka i dugotrajni prekid snabdjevanja strujom. Za nanomaterijale korišćene u mnogim proizvodima široke potrošnje moglo bi da se ispostavi da izazivaju rak. Studentima prijeti opasnost od oštećenja mozga zbog mješanja ljekova, koji treba da im obezbjede bolji rezultat u odnosu na konkurenciju. Tinejdžer bi u napadu bijesa mogao da ubije rođenog oca plastičnim pištoljem proizvedenom na 3D štampaču, koji košta manje od 300 eura. Psihopate ili teroristi bi u kućnoj laboratoriji mogli da proizvedu patogen koji izaziva pandemiju gripa svjetskih razmjera...
Šestog marta 2010. godine vrijednost indeksa Dau Džons naglo je pala (za devet odsto) da bi se u roku od nekoliko minuta povratila, a glavni faktor je bio softver za automatsko trgovanje akcijama velike brzine. Prema nekim procjenama, oko polovina trgovinskih transakcija na berzi danas se odvija automatski, putem kompjuterskih sistema.
Sa današnje tačke gledišta, ne možemo predvidjeti sve moguće opasnosti.
Zlonamjerni špijuni, koji žele da iskoriste tehnologiju za nezakonite i destruktivne ciljeve, nose veliki dio rizika: individualne tragedije, krizu sistema za javno zdravlje, gubitak privatnosti, vlasništva i slobode, slom kritične infrastrukture itd.
Zagovornici uvođenja najsavremenijih tehnologija prikrivaju opasnosti entuzijazmom zbog mogućih pozitivnih posljedica. Tvrde da će slijepi progledati, a paralizovani prohodati uz pomoć kamera i mehaničkih udova povezanih s nervnim sistemom.
Volak smatra da je nalaženje rješenja za svaki problem u trenutku kada se on pojavi najbolji način da se spriječi situacija u kojoj se pojavljuje nekoliko kriza istovremeno, što može da izazove slom važnih društvenih institucija i pad vlade, koja je izgubila povjerenje građana. Takvo rješenje obično podrazumijeva primjenu preventivnih mjera koje mogu biti veoma skupe.
Mjere u obliku donošenja propisa i nadzora od strane vlade mogu da uspore razvoj istraživanja koje, u načelu, treba da bude blagotvorno za cijelo društvo.
Bez njih smo, međutim, prepušteni deprimirajućem pokušaju da riješimo problem kada se tragedija već dogodila, smatra Volak.
Nažalost, reakcije na katastrofe su često reakcionarne, a ne dobro promišljene. Čak 4.400.000 grla stoke ubijeno je u Velikoj Britaniji u pokušaju da se stane na put Krojcfeld-Jakobovoj bolesti (ljudskoj varijanti bolesti ludih krava). Posle katastrofe u nuklearki “Fukušima”, Japan, koji umnogome zavisi od proizvodnje nuklearne energije, bio je prinuđen da zatvori sve reaktore u maju 2012. Posle opširnih testova, mali broj njih treba ponovo da počne da rade 2015. godine.
I reagovanje na katastrofu iziskuje velike troškove. Ljudi odgovorni za planiranje politike spore se oko toga da li je skuplje čekati da se katastrofa dogodi, pa tek onda reagovati, ili uvesti propise koji zalaze u najsitnije detalje. Na to pitanje će odgovoriti vrijeme.
B92
