Tresle se kongresne dvorane, a rodio se miš. OK, kongres Demokrata smo doživjeli kao nevještu folklornu koreografiju, ali od DPS-a i SDP-a smo očekivali više. Mada, znali smo da političari uvijek kažu četiri a pet pamte, jer šta god ponude ovako jadnom javnom mnjenju, kakvo je naše, smatra se transparentnošću i pomakom u nečemu.
To je zato što držimo da je politika kurva i to jedina kurva kojoj možeš ići i bez one rabote (milokliza). Teško je u realnom vremenu procijeniti događaje kojima se smišljeno dodaje privid da tu ima nešto više od viđenoga. Stoga, imam običaj, na osnovu nekih indikatora, praviti analogije sa sličnim istorijskim događajima, jer, po Ničeu, sve se već jednom dogodilo, te mi prisustvujemo cikličnom „vječnom vraćanju istoga“. Ali, avaj, istorija uglavnom prati snažne i bitne događaje tako da ne možeš svakom nebitnom događaju pridružiti odgovarajuću istorijsku analogiju. Moraću nastaviti po svojoj skromnoj pameti, pa kud me odvede.
Deceniju i po SDP se besplatno vozio u DPS-ovom „plavom vozu“, i to u salonu sa mezom i pićem i drugim ugodnostima. E kad je voz došao pred raskrsnice i nizbrdice, vođu su im spopali duševni bolovi i predložio je da iskoče iz voza i ne plate ceh, pa da na Bioču sačekaju drugi voz i drugi salon. Reče, da to kod njega nije od juče, ali da je poput Čelebića Bibe iz čuvene sevdalinke, ,,bol bolov’o nikom ne kaziv’o“. Pola ih je bilo za iskočiti, a za pola ostati, pa su radi stranačkog jedinstva odlučili da nastave vožnju na stepenicama vagona, spremni iskočiti, ali i vratiti se u salon. Možda je to za njih i najpametnije, ali Ranko nosi najveći teret i duševne bolove. Noću s Milom u koaliciju liježe, a zorom se budi u suzama, u Boga se i u NATO uzda.
Za razliku od drugih stranaka, DPS je odlučno napravio dar-mar. Promijenio je borbom izmučene bataljone lokalnih funkcionera i doveo svježe trupe, promijenio dvije trećine Glavnog odbora. Neki od heroja tranzicije otišli su u boračke penzije. Nekorektna i nezahvalna javnost je reagovala glasnim mukom. Niti ko zaleleka, bar za nekim od onih što su odstupili, niti se glasno obradova ikome od ovih što su izašli na političke tranšeje. Vojnici otišli, vojnici došli ili kako bi prost i neznaven narod rekao: ,,Sjah’o Kurta a uzjah’o Murta“. Sve se to događalo u besprekornom redu i tišini. ,,Ni ne pisnu Crnogorčad mlada, niti pisnu nit’ zubima škrinu“.
Takva stvaralačka tišina inspirisala je člana GO i ministra Kavarića da, u toku uvodnog Milovog govora, igra šah na mobitelu. Zlurada opozicija je odmah izjavila kako je to bilo ignorisanje stranačkog šefa i premijera. Nije nesrećnici, zbog takve pameti i jeste tu gdje jeste. Stručnjak tako snažnog impulsa i temperamenta jednostavno nije mogao s mirom da sačeka kraj govorancija, pa da odlučno jurne u izvršenje novoproklamovanih i starih programskih ciljeva. Nije smio da jurne dok se ciljevi ne usvoje, pa se smirivao igrajući igru kraljeva i bogova - šah. Vi bi zluradnici na njegovom mjestu igrali pasijans na mobitelu.
Nego, kad smo kod programskih ciljeva i odrednica, to gradivo mi je ostalo nejasno. Možda je zbog nas neostvarenih i bez senzibiliteta, trebalo to bar dva puta ponoviti.
Nadam se da će izmijenjeni Program i Statut izaći u novinama u integralnom obliku, kako bi i mi štreberi dobili šansu da shvatimo stvari. Drago mi je da je bar nama Montenegrinjacima i braći Srbima - Sveto razjasnio jednu stvar. Naime, DPS će insistirati na pomirenju pravoslavnih vjernika i stvaranju jedinstvene pravoslavne crkve!
Ali DPS neće organizovati niti uređivati ni jednu vjersku zajednicu u CG, pa ni pravoslavnu. Nije vam jasno? Ni meni, časti mi. Nakon ovoga ne bi me iznenadilo ni da Grigorije i Krušo uđu u DPS na jednu člansku kartu. Ono što smo svi oduvijek znali, da je Milo spiritus movens DPS-a i njegov neprikosnoveni lider, na ovom kongresu je ozvaničeno.
Od ove tačke vode dva putića, kako bi Šuković rekao.
Jedan u samovlašće, a drugi, nakon obavljenog odstranjivanja klanovskih nakupina, mogao bi da vodi u kadrovsku, intelektualnu i idejnu obnovu DPS-a!?
Pobjeda
