- Ali, praznih priča i beskonačnih pregovora više neće biti. Afera Snimak je pokazala kako funkcioniše DPS, pa izigravati konstruktivnu opoziciju jednoj takvoj organizaciji, ogrezloj u mahinacijama, neozbiljno je i neodgovorno, a da ne kažem da otvara i razne sumnje, kazao je Radunović.
POBJEDA: Prema najavama Demokratski front bi odluku o protestima trebalo da donese na sjednicama GO svih konstituenata koja je zakazana za 13. jul u Beranama. Zbog čega ste toliko odugovlači priča o protestima imajući u vidu da se oni najavljuju već skoro godinu?
RADUNOVIĆ: Krenuli smo u organizaciju protesta čim su se stekli svi uslovi i kada su otklonjene prepreke koje su stajale na putu ovoj našoj ideji. Kao što je poznato, u avgustu prošle godine smo predložili proteste kao jedini način da se dođe do prelazne vlade, koja bi organizovala fer i demokratske izbore, ali pojedinci koji su nekada bili u DF-u su, i pored formalne podrške, nalazili način da otežaju realizaciju ove ideje, ne predlažući, s druge strane, bilo kakvo alternativno rešenje. Sada je situacija potpuno drugačija, nema malodušnosti, nema nikakve opstrukcije, a mi smo spremni za odlučnu i hrabru akciju. Da smo izabrali jedinu realnu opciju garant su nam građani Crne Gore koje smo obišli poslednjih mjeseci i koji, svi do jednog, podržavaju proteste i traže od nas da idemo do kraja.
POBJEDA: Glavni cilj protesta bi, kako je najavljeno, trebalo da bude formiranje prelazne Vlade koja bi omogućila fer i poštene izbore. Kako onda gledate na stavove drugih političkih stranaka poput Demosa, SNP-a ili Demokrata koji jedino vide problem u doslovnoj primjeni izbornog zakonodavstva ali ne i u Vladi koja treba da to zakonodavstvo primijeni?
RADUNOVIĆ: Na opozicionoj političkoj sceni postoji već izvjesno vrijeme problem pristupa određenim izazovima. Krađa izbora je ogroman problem iz kojeg proizilaze svi ostali, a DPS sigurno neće, sam od sebe, pristati da se odrekne nezakonitih mehanizama kojima se koristio na svim izborima i referendumima dosad. Tako su se, prema rešenjima koja nude za eliminisanje izbornih krađa, izdefinisale dvije opcije u opoziciji. Na jednoj strani je DF, koji je u svojim nastojanjima podržan od još nekih opozicionih struktura, ali i od već iscrpljenih građana koji smatraju da više nema vremena za gubljenje, već da protestima treba spriječiti režim da nas još jednom pokrade, dok su na drugoj strani neki opozicionari koji, strah me je, nemaju nikakvu ideju kako da dodju do normalnih izbornih uslova i tu bezidejnost sakrivaju potencirajući nedoumice oko organizacije protesta. Evo, poručujemo im da ne brinu. Sve je već spremno. Njihovo je samo da došetaju na mjesto održavanja i da se pridruže svojim glasačima koji će već biti tu, pozvali ih oni ili ne. Ako bi se još uključili u organizaciju - tim bolje. Ali, praznih priča i beskonačnih pregovora više neće biti. Afera Snimak je pokazala kako funkcioniše DPS, pa izigravati konstruktivnu opoziciju jednoj takvoj organizaciji, ogrezloj u mahinacijama, neozbiljno je i neodgovorno, a da ne kažem da otvara i razne sumnje.
POBJEDA: Nedavno ste kazali da uspjeh evropskih integracija Crne Gore zavisi od političke volje za uvođenjem vladavine prava. Kako u tom kontekstu komentarišete činjenicu da je Crna Gora otvorila 20 poglavlja i lider je u region kada su u pitanju evroatlantske integracije?
RADUNOVIĆ: Crnogorska administracija je dosad odradila veliki posao i na tome treba čestitati svim vrijednim, ali nažalost, neadekvatno plaćenim službenicima, koji su uspjeli da na pravi način odgovore na brojne izazove koje donosi proces evropskih integracija. Njih nekoliko stotina radi isti posao koji je radilo desetine hiljada Poljaka, Rumuna ili Čeha. Medjutim, najviše nezavršenog posla je ostalo u poglavljima 23 i 24, za koja nije dominantno odgovorna administracija, već politički vrh koji nije pokazao spremnost da se odrekne manipulativnih poluga korišćenih u proteklim decenijama za bogaćenje i opstanak na vlasti. Siguran sam da se situacija, po pitanju otsutnosti političke volje za implementacijom reformi i odlučnom borbom protiv organizovanog kriminala i korupcije, neće promijeniti sve do smjene vlasti.
Činjenica da je ovakva Crna Gora regionalni lider u integracijama govori, nažalost, više o žalosnom stanju u ostalim državama na Balkanu, nego o samoj Crnoj Gori. Srbija, kao jedina zemlja koja je, uz nas, odmakla u procesu evrointegracija, talac je političkih pritisaka Vašingtona i Brisela oko Kosova i Metohije. Ostale zemlje regiona su daleko iza, iz različitih razloga, da ih sada ne elaboriramo.
POBJEDA: Iako ste predsjednik Odbora za Evropske integracije, snažan ste protivnik NATO integracija. Zašto po vama NATO nije garant stabilnosti, mira i bezbjednosti ako se uzme u obzir da su većina članica EU istovremeno i članice NATO?
RADUNOVIĆ: Pitanje NATO integracija je vještački stavljeno u prvi plan domaće političke scene. Posebno je zabrinjavajuće što im se daje prioritet u odnosu na mnogo zahtjevnije i za građane značajnije evrointegracije. Opet najodgovorniji pojedinci u okviru režimskih struktura pokušavaju da se spoljnopolitičkim manevrima, koji su suprotni našim interesima, dodvore važnim međunarodnim adresama i tako obezbijede još koju godinu gledanja kroz prste za izborne krađe ili razne afere, tipa “Telekom”, “Snimak” ili “KAP”.
Niti su sve članice EU istovremeno i članice NATO pakta, niti je to bitno. Svaka zemlja ima svoje specifičnosti, i treba da se opredjeljuje u odnosu na njih, a nikako po inerciji. Mi smo mala, mediteranska, dominantno slovenska i pravoslavna zemlja, koja ne treba da se priključuje bilo kakvim vojnim organizacijama, a posebno ne ako to gotovo podrazumijeva konfrontirajući odnos prema svim državama koje se nadju na putu nečijih tuđih interesa. Članstvo u Alijansi predstavlja i izvjestan bezbjednosni rizik, zbog mogućih osvetničkih akcija zemalja, naroda ili organizacija koje su bile pogođene nekom od brojnih NATO-vih agresivnih misija. Konačno, ako nam je NATO prijatelj i ako nam od njegovih članica ne prijeti opasnost, a sa Srbijom smo u svakom ratu bili na istoj strani, onda ne moramo da brinemo za svoju bezbjednost. Niko valjda ne očekuje da će nas napasti Kina, Rusija ili Brazil. Nikad do sada nisu. A, NATO jeste. I to osiromašenim uranijumom!
POBJEDA: Vaša stranka je kritikovala istraživanja javnog mnjenja po kome raste podrška građana Crne Gore za NATO. Da li u vašoj stranci imate druge podatke?
RADUNOVIĆ: Po našim dosadašnjim istaživanjima ta podrška nikad nije prešla 35,7% gradjana. A, ponekad je i ispod 30%. Saopštavanje ohrabrujućih podataka je poslednji instrument spin-majstora, kojim se služe kad ostanu bez drugih orudja. Slično je bilo i u novembru prošle godine, kada je tadašnji koordinator Vlade za NATO, Nebojša Kaludjerović, uveseljavao javnost tvrdeći da je 46% građana za učlanjenje u taj vojni savez. Danas sama Vlada kaže da je podrška tada bila oko 37%. Toliko o Vladi, njenim koordinatorima i vjeri u rezultate koje objavljuju.
POBJEDA: Da li vas je iznenadila podrška DPS-a inicijativi vaše stranke da se Tomislav Nikolić proglasi počasnim građaninom Berana?
RADUNOVIĆ: U DPS-u su znali da i bez njih postoji većina koja bi izglasala ovaj predlog, pa su pokušali da se ovakvim glasanjem predstave kao neko ko je dobronamjeran. Ovo posebno treba posmatrati u svijetlu činjenice da su za počasne gradjane pojedinih crnogorskih gradova već proglašeni Stipe Mesić i Hašim Tači, pa bi bilo dosta licemjerno ne podržati predsjednika Republike Srbije. A, i treba izaći opet na izbore u Beranama.
POBJEDA: Nedavno ste u parlamentu kazali da je ‘’Kosovo južna srpska pokrajina okupirana od strane SAD''. Kako onda tumačite činjenicu da sa Kosovom pregovaraju i potpisuju sporazume najveći zvaničnici Srbije uključujući i premijera Vučića?
RADUNOVIĆ: Radi preciznosti - rekao sam da je južna srpska pokrajina pod okupacijom, voljom SAD. Znate li nekoga da misli drugačije, a da vam ozbiljno odgovora na pitanje? Da li iko na kugli zemaljskoj vjeruje da je djelovanje OVK dovelo do ovog stanja na terenu, a ne 72 dana bombardovanja NATO pakta, nakon kojeg su SAD instalisale svoju ogromnu vojnu bazu - Bondstil.
Srbija treba racionalno da se odnosi prema ovom problemu. Taj dio njene teritorije je, protivno međunarodnom pravu, okupiran i to treba bez odlaganja konstatovati. Ali takođe, mora se uvažiti činjenica da na Kosovu, kao i u ostatku Srbije, život i dalje teče. Zbog toga se sa nelegalnim vlastima Kosova, koje zbog sopstvenih interesa podržavaju neke od najmoćnijih država svijeta, mora razgovarati i moraju se potpisivati sporazumi. Ali, nikad i priznanje. Zamijenio bi Tači priznanja svih zemalja svijeta za jedno - da ga priznaju Srbi. Zato, zaboraviće istorija Đukanoviću i “KAP” i “Snimak”, ali neće priznanje nezavisnosti Kosova, s čijim imenom na usnama su mu preci vjekovima ginuli. Zna i on to.
