Evropsko tržište trgovine emisijama ugljen-dioksida uspostavljeno je u januaru 2005. godine, kao jedan od mehanizama da bi se postiglo smanjenje emisija gasova sa efektom staklene bašte za 8 odsto do 2012. u odnosu na 1990. godinu.
U okviru ovog tržišta postavljena su ograničenja ispuštanja štetnih gasova za industrije koje troše mnogo energije, poput čelika, cementa i proizvodnje struje. Postrojenja koja zagađuju manje nego što im je dozvoljeno mogu prodavati višak svojih emisija onima kojima je to potrebno. Jedna dozvola pokriva emisiju jedne tone ugljen dioksida.
Revizori ukazuju da uprkos uspostavljenom mehanizmu, i dalje nema jasne pravne definicije dozvole za ispuštanje gasova, u smislu pravnog statusa i prirode. U Francuskoj i Velikoj Britaniji odlike dozvola za emitovanja usaglašene su sa svojstvima imovine, i tako se sa njima postupa. Međutim, ovakve pravne definicije uglavnom nema u drugim zemljama članicama.
Problem predstavlja i nedovoljna ekonomska aktivnost, jer je nakon recesije bila isuviše velika ponuda dozvola, pa je i cijena stagnirala na 7 eura po toni. Cijena je na primjer 2008. iznosila 22 eura, a 2012. samo pet eura. Viša cijena, kako se ističe, predstavlja veći podsticaj za ulagaje u tehnologije kojima se emisije smanjuju, što je jedan od osnovnih ciljeva ovog mehanizma.
Sistem je takođe prošao kroz brojne potrese, uključujući velike prevare sa PDV-om, krađe kvota i piramidalne prevare.
EU revizori saopštili su da je Evropska komisija „stalno radila na unaprijeđenjima“ kako bi zaštitila tržište mehanizama. Međutim, mnogim pitanjima se tek treba pozabavii kako bi se smanjili rizici na tržištu.
„S obzirom na osjetan finansijski rizik na tržištu ugljen-dioksida, vrijednom više milijardi eura, potrebna su unaprijeđenja okvira za zaštitu integriteta tržišta, a potrebna je i bolja primjena sistema u cjelini“, rekao je Kevin Kardif iz Evropskog revizorskog suda.
Letonsko predsjedništvo EU predložilo je krajem aprila 2015. da se sa reformama ovog sistema trgovine emisijama počne 1. januara 2019. godine, dvije godine ranije nego što je prvobitno planirano. Reformom je između ostalog predviđeno uspostavljanje rezerve za višak emisija.
Ogromne utaje PDV-a
Procjenjuje se da je između juna 2008. i decembra 2009. utaja poreza koštala EU pet milijardi eura, a tržište dozvolama za emisije ugljen-dioksida posebno je podložno takvom prekograničnom trgovinskom kriminalu.
Evropska komisija je kako bi se ovaj problem riješio donijela propis kojem je zemljama članicama omogućila da obavezu plaćanja PDV-a prenesu na osobu koja kupuje dozvole za emisiju.
Međutim, u vrijeme kada je izvještaj rađen skoro trećina vlada zemalja članica nije ovakav mehanizam unijela u svoje pravne sisteme. To znači da nije dovoljno učinjeno da se smanji rizik od utaja PDV-a, navode revizori.
Ističe se i da nadzor nije dovoljno dobar na nivou EU, kao i da bi saradnja između nacionalnih vlasti i Komisije mogla da bude bolja.
Regulatorna tijela država članica mogu pod određenim okolnostima da traže informacije iz EU registra za transakcije, ali to rijetko čine. Zbog toga nepravilnosti sa mogućim ozbiljnim posledicama mogu ostati neprimijećene.
Nadzorna tijela država članica nemaju kompletnu sliku sumnjivih prekograničnih transakcija, a Evropska komisija nema pravne nadležnosti da nadzire takve transakcije. U isto vrijeme, nacionalne vlasti su izgubile direktan pristup nacionalnim registrima, koji su centralizovani na nivou Komisije u registru EU. Komisija upravlja tom centralizovanom bazom, ali ne može taj izvor podataka da iskoristi u potpunosti zbog povjerljivosti.
Tržište emisijama ugljen dioksida pokriveno je direktivama EU o tržištima finansijskih instrumenata i o zloupotrebama tržišta.
Međutim, ovim nisu pokrivene transakcije onih koji ne trguju zbog profita već da bi se povinovali propisima, kao ni neki manji učesnici na tržištu i trgovci koji sprovode bilateralne transakcije van centralnog tržišta, takozvane spot transakcije.
Izvor:euroactiv.rs
