Ugovor o saradnji između "Primorke" i ljubljanskog "Slovina", zastupnika "Coca-Cole" za Jugoslaviju, potpisan je 6. decembra 1984. godine na period od pet godina, a predviđeno je punjenje dvadeset miliona jedinica ovog pića u standardnim malim flašama od 0,2 litra. Uslužno punjenje počelo je u aprilu, a prava proizvodnja sredinom jula 1985. godine.
"Slovin" se, po ugovoru, obavezao da obezbijedi ambalažu: gajbe, flašice, palete, čepove i, naravno, koncentrat za pravljenje "Coca-Cole", a preuzeo je i brigu o prevozu i plasmanu. "Primorka" je obezbijedila proizvodni pogon, već ranije korišten za preradu i proizvodnju sokova od limuna, pomorandže i šipka, radnu snagu i - što je bilo poseban predmet rasprava i analiza stručnjaka hemijske industrije - vrlo kvalitetnu vodu sa obližnjeg izvorišta Kajnak. Kako su pisali tadašnji mediji, direktor "Primorke" Džemal Husić predviđao je prihod od oko milijardu dinara godišnje, a zapošljeno je novih 140 stalnih i 35 sezonskih radnika.
Svečanosti početka punjenja "Coca-Cole" po strogim pravilima ove kompanije prisustvovao je i predstavnik za Južnu Evropu, Dimitrije Biber. Bilo je to deseto proizvodno postrojenjje ovog pića za Jugoslaviju, prvo u Crnoj Gori.Planovi su se zaista ostvarili. Punjenje "Coca-Cole" bilo je značajan finansijski input za već posustalu firmu što se proslavila proizvodnjom maslinovog ulja i sokova od prirodnih sirovina koje je nabavljala u barskoj i ulcinjskoj opštini. Njeni sokovi su bili visokokvalitetni, ali bez adekvatnog dizajna i reklame, osuđeni na malo tržište Crne Gore. U drugoj polovini osamdesetih i to se promijenilo.
"Coca-Cola" iz "Primorke" je preplavila crnogorske hotele, prodavnice, kafane, gosti su bili prijatno iznenađeni "svježinom ukusa", kako je stajalo u reklamnim kampanjama na televiziji. Proširila se ubrzo i na tržište drugih jugoslovenskih republika, a zamah koji je zahvatio preduzeće učinio je da se, uz nove slogane, ambalažu i adekvatnu marketinšku kampanju, ono odlično pozicionira i na tržištu sokova - tada je nastao brend "Voli" (po kome je nazvana čitava palata sokova i sirupa od narandže, limuna, mandarine, šipka, višnje, kajsije, kruške), kasnije otkupljen za potrebe današnjeg lanca trgovina. Uskoro su u igru uvedena i nova lako pamtljiva imena sokova, koje je, kao i za "Voli", osmislio za potrebe kompanije Novica Pekić, nezaobilazno ime kulturnog života Bara.
Nešto malo stariji Barani sa osmjehom se sjećaju "zlatnog doba 'Primorke'", proizvodne trake pune karakterističnih "rebrastih" staklenih bočica, đaka koji su iz srednjih škola dolazili na praksu, šlepera u koje su utovarivala "Coca-Cola" do kasno u noć, i - punih novčanika. Idila, međutim, nije dugo trajala. Početkom raslojavanja u SFR Jugoslaviji krenuli su i raskidi ugovora zemalja koje su ostale sa različitih strana ideološke, a kasnije i vojne zavjese. Ugovor sa "Slovinom" nije obnovljen jer se Slovenija otcijepila, počela su ratna dešavanja, "Coca-Cola" se punila dok je bilo sirovina, a potom je, za vrijeme sankcija, jedna od tri najjače firme u Baru, snabdijevač hlebom i uljem čitavog južnojadranskog primorja, neslavno propala, na opšte zaprepaštenje i čuđenje javnosti.Priča o "Primorci" još nije završena. Nakon više nego sumnjivih privatizacija, promjena imena i vlasnika, rasparčavanja i fizičkog uništenja imovine u nizu požara, kompanija je ovih dana ponovo u žiži javnosti - prije nekoliko dana nekadašnji radnici su ponovo protestovali, zahtijevajući da im se isplati novac koji je za njih uplaćen iz stečajne mase. Među radnicima koji su se okupili ispred zgrade Opštine bilo je i onih koji su te davne 1985. započeli punjenje "Coca-Cole" u novom "Primorkinom" pogonu.
Željko MILOVIĆ
