On ističe da implatacija ovog programa nije dala adekvatne rezultate i da nam mora napokon postati jasno da nije dovoljno da se protiv nasilja borimo besmislenim parolama. - Dok Glavni grad, izgleda da nema adekvatan preventivan program kroz koji bi se nasilje među mladima sa učestalog svelo na optimalan nivo. O karakteru i alarmantnosti situacije u Podgorici najbolje govore dva slučaja nasilja među mladima koja su dobila medijski publicitet i van Crne Gore. Akteri su ženska banda i djeca bogataša. Osioni momci podgoričkih bogataša, su nam slikovito pokazali kakvo nam je stanje u domovini, nudeći sirotinji srednji prst - saopštio je Lkaušić.
On navodi da sinovi uglednih i moćnih otaca su pokazali pravu istinu i sliku o rezultate dvadesetopetogodišnje vladavine DPS-a i da je po njihovom poimanju morala, koje su vjerovatno naučili od roditelja u Milovoj Crnoj Gori jedina sramota nemati novac, a sve drugo je u tom cilju dozvoljeno.
- Ovakva degradacija moralnih vrijednosti i njihovog poimanja je najbolja potvrda sistematskog uništavanja iskonskih vrijednosti koje su kroz vjekove bili naše glavno obilježje. Jednostavno, mjerilo uspjeha postao je novac, baz obzira na način na koji se do njega dolazi, dok su porodica i obrazovne institucije izgubile u ekonomskoj tranziciji svoju vaspitnu ulogu. Sve to prati poremećen sistem pozitivnih vrijednosti, budalom se smatra svako ko je uljudan, gubitnik je onaj ko ne krade, a glup onaj ko govori istinu. Na žalost, u trendu su momci koji nude srednji prst sirotinji i model ponašanja po kojem se ne biraju sredstva da bi se stiglo do cilja – navodi se u saopštenju.
Dalje navodi da činjenica je da djeca danas imaju mnogo slobodnog vremena, dok roditelji nijesu u mogućnosti da se adekvatno posvete svojoj djeci, surova borba za egzistencijom ne ostavlja puno slobodnog vremena za porodicu.
- Česta je pojava da roditelji nemaju zaposlenje, već da moraju na „crno“ da rade kako bi obezbjedili egzistenciju, pa se nameće pitanje da li treba porodicu kriviti kao jednog od uzročnika neprihvatljivog ponašanja djece ili je sistem u našoj državi , doveo do toga da porodica polako gubi svoju osnovnu ulogu – navodi Lakušić.
Posebno je, kako naglašava, opasno da veliki dio delikventskih ponašanja ostaje nekažnjen i nezabjeležan i da je tamna brojka nekoliko puta veće od zvanične. Od svih krivičnih djela u Podgorici oko 10% čine maloljetnici..
- U Podgorici se sprovodi program „Borba protiv nasilja“ za koje se ulaže veliki novac, a od kojeg skoro da nema pozitivnih efekata. I dok s jedne strane pojedinci i nevladine organizacije zarađuju od toga, sa druge strane imamo porast broja neprihvatljivog ponašanja kod mladih. Dakle, sve dok se u državi ne riješe socio-ekonomski i politički problemi imaćemo i problem neprihvatljivog ponašanja mladih u Podgorici. Čija je stopa rasta postala alarmantna. Nezaposlenost, bijedne plate, strah od gubitka posla direktno utiču na razvoj mladih ljudi. Usled toga mladi hoće a to je prirodno da dosegnu moć, materijalnu samostalnost, posao, a kada to nisu u mogućnosti oni se odaju alkoholizmu, narkomaniji, krađi i drugim oblicima delikventnog ponašanja. Da bi se to stanje promijenilo potrebne su korjenite promjene i ozbiljan preventivan program. Međutim gospodi na vlasti očigledno da odgovara postojeće stanje i da ne žele da im se omladina razlikuje od njih samih koji su iz sirogojno džempera preko noći uskočili u armani doživljavajući sebe kao hijene a državu kao plijen bez obaveze da objašnjavaju i zakonu i građanima odakle im toliko bogatsvo – poručio je Lakušić.
