On je istakao da naknadne izmjene ugovora o zakupu obesmišljavaju institut javnog nadmetanja iz Zakona o državnoj imovini.
- Javno nadmetanje pomaže da se izdvoji najefikasniji ponuđač, spreman da plati najvišu cijenu, i da država uveća budžetski prihod. Naknadne pogodnosti su nepoznate svim subjektima u pravom trenutku i ekskluzivno su vezane samo za jednog subjekta u trenutku koji njemu odgovara. Ako nema pravične javne procedure za sticanje prava briše se razlika između uspjeha i neuspjeha, između zakona i bezakonja, između dobre i loše prognoze, između preduzimljivosti i privilegovanja - navodi se u saopštenju.
Naknadne izmjene zakupa, kako naglašava, imaju višestruke koruptivne dimenzije, tj.povlastice koje se ostvaruju posredstvom ilegalnih plaćanja.
- Prvo, naknadna izmjena cijene i roka znači da se javni resurs ne koristi za namjene predviđene ugovorom. Drugo, naknadno redefinisanje uslova zakupa dovodi do ostvarivanja imovinske koristi koja nije predviđena u ponudi učinjenoj ranije prilikom konkurisanja za dobijanje ugovora o zakupu. Treće, naknadna izmjena uslova zakupa oslobađa zakupca od straha koji generiše tržišna konkurencija. Tržišna konkurencija ne nagrađuje nosioca stare privilegije, već investitora koji javni resurs može najproduktivnije upotrebljavati - navodi Koprivica.
Problemi oko raspolaganja državnom imovinom opet pokreću pitanja vezana za karakter političkog uređenja.
- “Funkcionalnost vlade” šefu izvršne vlasti treba za veću konkurentnost na međunarodnom tržištu koruptivnih usluga. “Funkcionalna vlada” mu pruža mogućnost da vodi efikasne pregovore o mitu i da ne vodi pregovore o raspodjeli mita. Od “funkcionalne vlade” se očekuje da poveća tražnju za korupcijom: da koruptori imaju jasnu sliku o adresi kojoj se treba obratiti i da ne troše resurse na prepoznavanje sposobnog i vjerodostojnog koruptivnog partnera. Uklanjanje rivala sa područja koje krase atraktivni resursi je izraz centralizacije korupcije. Aktuelna dešavanja oko zakupa, pokušaja zakupa i uopšte raspolaganja državnom imovinom upozoravaju na nepoštovanje, ali i na nedostatke Zakona o državnoj imovini. Zakon o državnoj imovini protivreči osnovnim principima pravične tržišne konkurencije, a gubitke snose građani i domaća privreda. Posebno su štetne norme o zakupu. Zakup ne može i ne smije biti osnov za redefiniciju svojinske strukture. Pravična tržišna naknada može biti otkrivena samo na osnovu pravičnog tržišnog nadmetanja, a ne od strane vladinih procjenjivača koji nisu savršen koncentrat znanja i moralnih vrlina. Zakonske norme o zakupu ne smiju biti uvod u monopolizaciju od strane zakupca - kazao je Koprivica.
Norma o podzakupu mora biti izmijenjena jer omogućava dosluh radi izigravanja javnog nadmetanja i konkurencije.
- Zakupac zarad izbjegavaja cjenovne konkurencije može sa konkurentom dogovoriti njegov odustanak, a zauzvrat mu obećava podzakup na nekim stvarima. Dodjela podzakupa može biti antitržišni revanš za učinjenu pogodnost. Saglasnost države na podzakup znači da je dosluh trougaoni. Stvari u državnoj svojini ne treba davati u podzakup jer javno nadmetanje ne smije biti zamijenjeno voljom zakupca i Vlade. Zabrana podzakupa ili dodjela podzakupa u obaveznoj strogo definisanoj proceduri javnog nadmetanja uz nadzor države su prikladnija alternativna rešenja od sadašnjeg. Zabranu podzakupa na državnim stvarima poznaju uporedna zakonodavstva. Demokrate ukazuju na goruće probleme i sugerišu rešenja jer nijesu i neće biti agenti kapitalnih centara, niti partneri tragača za privilegijama. Takođe, jasan stav i glas Demokrata u Skupštini Crne Gore je kontrateža ataku na državne resurse - poručio je Koprivica.
