Govoreći o povodu skupa protojerej-stavrofor Gojko Perović, rektor Cetinjske Bogoslovije, kazao je da hrišćanskom biću ne priliči malovjerje, posustalost i očejanje.
„Primjeri velikih narodnih stradanja navedeni su u Bibliji i desili su se hiljadama godina prije „Oluje“. Izabrani Božiji narod, starozavjetni Izrailjci, nekoliko puta su raseljavani na silu i odvođeni u političko ropstvo, gonjeni sa svoga ognjišta, iz svoje svetinje, ali nikad nijesu zaboravljali da su u Božijim rukama, i da Gospod može obnoviti njihov život, i njihovu otadžbinu. Biblija obiluje primjerima koji kazuju da iz svakog narodnog stradanja izlazi nova snaga, novi osjećaj zajedništva, i nova vjera u Božiju pomoć“ – podsjetio je rektor Cetinjske Bogoslovije.
On je istakao i da slovenski narodi nikada ne bi imali prevod Svetog Pisma, i da nikada ne bismo imali Bibliju prevedenu na srpski jezik, da nije bilo jevrejskog stradanja, i nasilnog odvođenja u egipatsko ropstvo, u 3. vijeku prije Hrista, kada se stvorila potreba da se, po prvi put u istoriji, ova sveta knjiga, prevede na jezik koji nije jevrejski.
„Blagodareći toj potrebi, i toj velikoj narodnoj nevolji naroda koji je u rasijanju i izgnanstvu, svi svjetski narodi, pa i naš, imaju danas Bibliju prevedenu na svoj jezik“ – rekao je o. Gojko Perović.
Svoje obraćanje on je zaključio pozivom, „da ne smijemo biti malodušni, da ne smijemo klonuti duhom i misliti o sebi sve najgore, jer je grijeh pred Bogom, za sve koji se zovu hrišćani, utapati se u trenutne nevolje, i nemati pouzdanje u Boga, da On, sve može obnoviti i sve može, vratiti u svoju prvobitnu slavu“.
Kako je kazao Milenko Jovanović, predsjednik Saveza udruženja raseljenih i izbjeglih u Crnoj Gori, dani progona Srba iz Republike Srpske Krajine, za cio svijet ostaće vječno upamćeni.
„Kilometarske kolone traktora, kamiona i automobila, punih ljudi krenulo je bježeći pred kamama povampirenih Pavelićevih bojovnika, osokoljenih podrškom ključnih aktera u tzv. međunarodnoj zajednici, u spašavanje golih života, ostavljajući iza sebe sve što su imali i čitav svoj život koji su živjeli, a mnogi od njih, nestali su, i za njima se zvanično još uvijek traga – kazao je Jovanović.
“Za razliku od akcije „Oluja“, ključni akteri odnosno progonitelji, na Kosmetu su bili pripadnici KFOR-a i NATO-a. Imao sam nesreću da i lično doživim gotovo identičnu sudbinu u junu 1999.godine, sve sa istim epilogom kada je riječ o nekažnjavanju odgovornih za masovni progon, koji je kao i u Hrvatskoj, pratilo paljenje crkava, domova, prekopavanje grobalja, čerečenje pravoslavnih sveštenika, ubijanje žena i djece“ – naveo je Jovanović.
On je naglasio da će, uprkos sramnim naporima da se “Oluja” danas predstavi kao borba Hrvatske za slobodu ona ostati upamćena kao primjer jednog od najbrutalnijih etnički i nacionalno motivisanih ratnih zločina koji se desio na tlu Evrope nakon završetka Drugog svjetskog rata.
„Pravo je čudo da nas ima i živih, i da se danas možemo makar i ovakvim povodima okupljati, kolika se sila kanibala, beščasnika i agesora tih devedesetih godina minulog vijeka bila urotila protiv srpskog naroda i srpskih zemalja. Nije, ih, zašto prećutati, ni danas mnogo manje, ali srećom svoj krvavi pir nisu u stanju da dovrše, jer im se na tom putu, u tom monstruoznom naumu, ispriječila, izronivši kao feniks, kada je bila najpotrebnija obespravljenima i namučenima, naša vjekovna zaštitnica i najveća nada – nama jednovjerna Rusija – podvukao je Jovanović.
Gojko Raičević, glavni i odgovorni urednik Informativnog portala IN4S, je rekao da je mnogo datuma u srpskoj istoriji koji bi se mogli izdvojiti kao dani sjećanja, ali se datum kada se desila „Oluja“, veli, razlikuje od drugih srpskih usuda u mnogo čemu.
„Dvjesta hiljada vojnika i policajaca međunarodno priznate države Hrvatske je prognalo oko 250 hiljada svojih stanovnika srpske nacionalnosti. Imali su podršku najjače međunarodne kriminalne organizacije opremljene avionima među kojima i „Avaksom“. U tih par dana iz Kninske Krajine je prognano više od četvrt miliona ljudi, a uništeno i zapaljeno je 25.000 kuća i 13.000 privrednih objekata, 78 pravoslavnih svetinja, svi industrijski pogoni su uništeni… Sama zločinačka akcija „Oluja“ je odnijela više od 2.600 života, među kojima je bilo i male djece– podsjetio je Raičević.
Po njegovim riječima, međunarodna zajednica nije pokazivala interesovanje za stradanje hrvatskih građana jer su srpske nacionalnosti i pravoslavne vjere. Praksa ignorisanja Srba i srpskih patnji, kako je naglasio, potvrđena je i večerašnjim skupom u Knjižari Matice srpske na koji su uredno pozvani diplomatski predstavnici 13 država, a odazvale su se samo diplomate iz ambasada Srbije i Rusije. „Organizatori Večeri sjećanja na stradale i prognane“ bili su Savez udruženja raseljenih i izbjeglih i Informativni portal IN4S u saradnji sa Ambasadom Republike Srbije u Crnoj Gori i Maticom srpskom – društvom članova u Crnoj Gori.
Skupu su, pored ostalih, prisustvovali ambasador Srbije dr Zoran Bingulac i otpravnik poslova ambasade Ruske Federacije Vladimir Gurk sa saradnicima, poslanik u Skupštini Crne Gore Milan Knežević i odbornici u Skupštini grada Podgorice Miodrag Bešović i Goran Radonjić.
Neposredno pred skup u Knjižari Matice srpske pravoslavni sveštenici u crkvi Momišićkih Novomučenika u Podgorici služili su pomen stradalima u „Oluji“.
(in4s.net)
